Zanimljivo je da autor Jevrejima poslanice, kada piše o ‘odmoru’ (Jevrejima 3,11-4,11) iznenada u stihu 9 prelazi sa grčke reči κατέπαυσεν (odmor) na drugu reč σαββατισμὸς . Pobornici ideje o svetkovanju sedmične subote, tvrde da je ovo dokaza za njihovu praksu, i da svaki hrišćanin danas, treba da čini tako. Tvrde da ova reč ‘sabbatismos’ označava nedeljni subotni dan. Međutim, da li je to tako? Grčka reč koja se odnosi na subotu je sabbaton (reč 4521 u Strongu). σαββατισμὸς nije gramatička varijacija. Najbliže značenje ovoj reči je ‘odmor’, ili ‘pokoj hrišćanska’. Zašto autor Jevrejima poslanice iznenada koristi drugu reč? Razlog je jednostavan. Dok je ranije pisao o ‘odmoru’ u koji hrišćani moraju ući preko Hrista, sa ranijim referencama koje je već napravio za subotu i obećanu zemlju kao tipologiju ovog pravog odmora (stihovi 4.8.10), sada autor postaje specifičniji sa rečju sabat. On koristi koncept σαββατισμὸς. On izjavljuje da večni σαββατισμὸς čeka hrišćane na Nebu u večnom prebivalištu. Zanimljivo, izraz ‘sedmi dan’ (grčki: ἡμέρᾳ τῇ ἑβδόμῃ) već se pojavljuje u Jevrejima 4,4 i odnosi se na doslovan sedmi dan u sedmici. Ako bi autor Jevrejima poslanice sugerisao svojim čitaocima da trebaju nastaviti sa svetkovanjem subote sigurno bi ponovo upotrebio isti izraz. Naprotiv, autor spiritualizuje značenje sabata, predstavljajući koncept večnog sabbatism. Mi svoj pravi mir i odmor pronalazimo jedino u Hristu (Matej 11,28-30). Stoga, Jevrejima 4,9 ne potvrđuje svetkovanje subote već ide iza toga govoreći o našem večnom stanju u Hristu u kojem svi hrišćani trebaju da teže