ČOVEK uči i razvija se putem pokušaja i pogreška.  Nema čoveka koji ne greši, a neke greške nas koštaju mnogo. Međutim, ljudi koji zaista uspevaju nešto da postignu, koji mogu da sačuvaju kontrolu nad sobom i iz vlastitih grešaka nešto nauče, prihvate posledice, skupe krhotine i krenu dalje, jesu ljudi koji zaista uspevaju u životu.

Izražen apotreba za izbegavanjem grešaka može biti kontraproduktivna. Neke greške proističu usled obrasca mišljenja koji stvaramo, dok su druge posledica nedovoljnog iskustva.  Ako čovek ponavlja neprestano iste greške, onda možemo pretpostaviti da im je sklon. U tom slučaju bilo bi opravdano uraditi psihološku studiju njegovih stajališta i reakcija.

Najvažnije je da iz svojih grešaka izvučete neku korist. Kao što možemo da učimo na osnovu sopstvenih uspeha (drugim rečima, da učimo kako se nešto radi), isto tako možemo da učimo i na osnovu vlastitih grešaka (to jest, da učimo kako ne treba da se radi).  Dakle, kad pogrešite, nastojte da sagledate čemu vas to može naučiti, neka to proširi vaše iskustvo, i potom pokušajte ponovo.

Priča koja je takoreći postala klasik kada je reč o sticanju izgubljenog sampoštovanja, a koju je napisao Grov Peterson nosi naslov Voda ispdo mosta i u celosti je navodim:

Pre mnogo godina jedan dečak se naslonio na ogradu mosta i posmatrao reku kako protiče. Voda je noisla stabla, klade, panjeve i iverje. A ona bi površina vode ponovo postala glatka. Tekla je ispod mosta na način na koji je to čnila pre stotinu, hiljadu ili čak milion godina. Ponekad bi struje postale izraženije, nekada bi bile nešto sporije, ali reka je nastavila da protiče ispod mosta.

Posmatrajući reku tod dana, dečak je došao do jednog otrkića, ali ne u materijalnom smislu. Nije se radilo o nečemu opipljivom. Nije se čak moglo ni videti – reč je zapravo o jednoj ideji. Iznenada je shvatio da će u njegovom životu sve proći poput vode koja protiče ispod mosta.

Svidele su mu se te reči: voda ispod mosta. Čitavog života oslanjao se na tu ideju i dopuštao da ga vodi. Iako je u životu nailazio na teške situacije, kad god bi načnio grešku koja se nije mogla ispraviti ili izgubio nešto što se više nigde ne može naći, dečak, koji je u međuvremenu postao muškarac, govorio je sebi: ‘Sve je to samo voda ispod mosta’.

Tada se ne bi opterećivao zbog svojih grešaka i nije dozvoljavao da ga poraze, zato što je sve to samo voda ispod mosta. 

Predivna priča, zar ne? Dragi moji, ako ste pogrešili, glupo postupili, doživeli neuspeh, ne znači daniste pametni ni sposobni. Svako se povremeno spotakne, čak i nezgodno padne. To, međutim, ne znači da s vama nešto nije u redu. Potrebno je samo da se mentalno saberete. Recite sebi: ‘U redu, desilo se to što se desilo, ali sad je gotovo. Neću se više vraćati na to i sa samopouzdanjem ću se okrenuti budućnosti’. Ne gubite veru u sebe. Imajte samopouzdanje.

Kad pronađete sebe, počećete u sebe i da verujete.  A kad se to desi, urošebe sposobnosti koje posedujete, iako su možda trenutno potisnute duboko u vama, počeće kretivno da deluju i izmeniće vas nabolje.  Takva promena će nabolje promeniti sve oko vas.

Ključno je da steknete svest o sebi: to je iskustvo u kome ideja jednostavno eksplodira u vašoj glavi. A ta ideja glasi da možete ako zaista verujete da možete.  Samospoznaja do keje se dolazi smernim verovanjem u sebe jedan je od najznačajnijih događaja u čovekovom životu.

Verujte mi, ako je vaša vera velika samo kao zrno gorušice’… ništa vam neće biti nemoguće. Matej 17,20.