ἀσπάσασθε Ἀνδρόνικον καὶ Ἰουνίαν τοὺς συγγενεῖς μου καὶ συναιχμαλώτους μου, οἵτινές εἰσιν ἐπίσημοι ἐν τοῖς ἀποστόλοις, οἳ καὶ πρὸ ἐμοῦ γέγοναν ἐν Χριστῷ. (Rimljanima 16,7)

Prevod teksta sa grčkog jezika na srpski:

„Pozdravite Andronika i Juniju, rođake moje i sužnje moje, koji su u apostolima ugledni i koji su pre mene bili u Hristu.“

Analiza:

Ovaj tekst je deo iz poslanice apostola Pavla, tačnije iz Poslanice Rimljanima (16:7). U njemu se Pavle obraća hrišćanskoj zajednici u Rimu, pozdravljajući dvojicu ljudi, Andronika i Juniju, koji su očigledno bili značajni članovi rane hrišćanske zajednice.

  • ἀσπάσασθε (aspásaste) znači „pozdravite“ ili „pozdravljate“, a upotrebljava se kao pozdrav ili izraz poštovanja.
  • Ἀνδρόνικον καὶ Ἰουνίαν (Andronikon kai Iounian) su imena osoba koje Pavle pozdravlja, Andronik i Junija.
  • τοὺς συγγενεῖς μου (tous syngeneis mou) znači „moje rođake“, što ukazuje da su Andronik i Junija bili Pavlovi rođaci po krvi ili neki bliski rođaci.
  • καὶ συναιχμαλώτους μου (kai synaichmalotous mou) znači „i moji sužnji“, što sugeriše da su Andronik i Junija bili ili su fizički trpeli zbog svoje vere (bili su u zatvoru zajedno sa Pavlom) ili su bili u duhovnom smislu sužnji Hrista.
  • οἵτινές εἰσιν ἐπίσημοι ἐν τοῖς ἀποστόλοις (hoitines eisin epísēmi en tois apostolois) znači „koji su ugledni među apostolima“, što ukazuje da su Andronik i Junija bili priznati kao značajni lideri i učitelji među apostolima, a možda i u širem krugu ranih hrišćana.
  • οἳ καὶ πρὸ ἐμοῦ γέγοναν ἐν Χριστῷ (hoi kai pro emou gegonan en Christō) znači „i koji su pre mene bili u Hristu“, što ukazuje na to da su Andronik i Junija bili hrišćani pre nego što je Pavle postao apostol, što je dodatno naglašava njihovu ranu ulogu u širenju hrišćanske vere.

Ovaj stih ističe značaj Andronika i Junije u prvim danima hrišćanske zajednice, ukazujući na njihovu vernost Hristu i ulogu među apostolima, a takođe i na Pavlovo poštovanje prema njima.

Rimljanima 16,7 je jedan od najznačajnijih biblijskih stihova koji nam pruža jasan uvid u mogućnost da žene budu rukopolagane u službu apostola. U ovom stihu, apostol Pavle pozdravlja Andronika i Juniju, označavajući ih kao „ugledne među apostolima“ i tvrdeći da su „pre njega bili u Hristu“. Da bismo u potpunosti razumeli ovu izjavu, potrebno je detaljno razmotriti nekoliko ključnih faktora, a najvažniji među njima je rod Junije i njen status kao apostola.

Prvo, ključno je napomenuti da je Junija žensko ime. Iako neki komentatori u prošlosti sugerišu da je Junija možda bila muž, istraživanja savremenih jezičkih stručnjaka i teologa jasno potvrđuju da je Junija žensko ime. Takođe, sama grčka gramatika u ovom stihu koristi ženski oblik, što dodatno potvrđuje da je Junija bila žena. Razumevanje toga je od esencijalne važnosti, jer Pavle ne govori samo o „uglednim ljudima među apostolima“, već specifično naglašava da je Junija, kao žena, bila prepoznata kao apostol među ranim hrišćanskim zajednicama.

Drugi važan aspekt ovog stih se odnosi na reč „apostolos“, koja u grčkom jeziku može značiti i „poslanik“ i „apostol“ u širem smislu. To znači da je Junija imala službu i autoritet unutar hrišćanske zajednice koji je bio jednak onome koji su imali drugi apostoli. Ako je Pavle, koji je bio veoma pažljiv u odabiru jezika i izraza, koristio ovaj termin za Juniju, to implicira da je ona bila legitimni apostol, priznato vođstvo u ranoj Crkvi, iako žensko. U kontekstu društvenih normi toga vremena, ovo je bila velika čast i priznanje. Ako je apostol neko ko je svedok vaskrsenja, onda su žene zaslužile taj naziv pre bilo kojeg muškarca

Treće, činjenica da je Junija bila „pre Pavla u Hristu“ ukazuje na njen raniji angažman u širenju hrišćanske vere. Junija i njen partner Andronik bili su deo apostolske misije i već su nosili službu pre Pavla. Pavle je, kao apostol, pozdravljao mnoge verne, uključujući i žene, koje su imale prepoznatljivu ulogu u Crkvi. Niko ne bi mogao da nosi titulu „apostola“ ukoliko nije imao poseban autoritet, a činjenica da je Junija označena kao „ugledna među apostolima“ potvrđuje da je imala takav autoritet.

Zaključno, Rimljanima 16,7 pruža snažan argument u korist ideje da je moguće da žene budu rukopolagane u službu. Junija, kao žena, bila je prepoznata kao apostol, što ukazuje da su u prvobitnoj hrišćanskoj zajednici žene mogle zauzimati visoke duhovne položaje. Ovaj stih, zajedno sa kontekstom Pavlovog pozdravljanja žena kao ključnih vođa u Crkvi, predstavlja snažan biblijski dokaz da ženama, uključujući Juniju, može biti dodeljena duhovna služba bez obzira na njihov pol.