Draga braćo i sestre,

Današnje Jevanđelje donosi tri snažne poruke: „Ne dajte svetinje psima“, zatim zlatno pravilo: „Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima“, i na kraju poziv da uđemo na „uska vrata“.

Na prvi pogled, ovi stihovi mogu delovati nepovezano. Ali u njihovom središtu nalazi se jedna ista tema: odgovornost za način na koji gradimo odnose sa Bogom i među sobom.

Kada Isus kaže: „Ne dajte svetinje psima“, ne poziva nas na prezir prema bilo kom čoveku. U svetlu celokupnog Jevanđelja, to bi bilo nemoguće. On nas poziva na mudrost i rasuđivanje. Svetinja je sve ono što dolazi od Boga: istina, ljubav, dostojanstvo ljudske ličnosti i dar života. Postoje trenuci kada se te vrednosti zloupotrebljavaju, kada se vera koristi za osuđivanje umesto za isceljenje, a religija postaje povod za podele umesto za pomirenje. Hristos nas poziva da razlikujemo ono što izgrađuje život od onoga što ga razara.

Jevanđelje nas uči da je Božja istina uvek usmerena ka spasenju, isceljenju i preobražaju čoveka. Svetinja se ne iscrpljuje samo u obredima, ustanovama i formulama vere, nego se prepoznaje i tamo gde ljudi rastu u ljubavi, pravdi i saosećanju.

Zatim dolazi zlatno pravilo: „Sve što hoćete da ljudi čine vama, činite i vi njima.“

Ovo nije samo pravilo lepog ponašanja. To je sažetak Zakona i Proroka. Ako želimo razumevanje, budimo spremni da razumemo druge. Ako želimo oproštaj, praštajmo. Ako želimo poštovanje, poštujmo. Ako želimo milost, pokazujmo milost.

Ove reči nas pozivaju da preispitamo ne samo svoje lične odnose već i svoj odnos prema svima koje srećemo. Kako se odnosimo prema siromašnima, usamljenima, odbačenima i onima koji nose težak životni krst? Kako gledamo na ljude koji misle drugačije od nas? Da li u njima vidimo protivnike ili bližnje?

Hristos nas uči da u svakom čoveku prepoznamo lik Božji. On ne pita ko je dostojan naše ljubavi, nego nas poziva da ljubav bude početak svakog našeg susreta.

Na kraju, Isus govori o uskim vratima.

Često mislimo da su široka vrata ona koja nude lakši put, a uska ona koja traže trud. I zaista, lako je osuditi, lako je odbaciti, lako je zatvoriti srce pred tuđom mukom. Mnogo je teže pokazati strpljenje, razumevanje i ljubav. Mnogo je teže slušati nego osuđivati, praštati nego pamtiti uvrede, graditi mostove nego podizati zidove.

Široka vrata su vrata sebičnosti, ravnodušnosti i samodovoljnosti. Uska vrata su put vernosti Bogu i ljubavi prema bližnjem. Ona traže od nas da izađemo iz udobnosti i da dozvolimo Bogu da preobražava naše srce.

Slediti Hrista nije bekstvo od sveta i njegovih rana, nego učešće u Božjem delu isceljenja sveta. To znači biti blizu onima koji stradaju, biti glas onima koji se ne čuju i biti svedok nade tamo gde vlada beznađe.

Jer Carstvo Božje nije zajednica savršenih ljudi, nego zajednica onih koji se neprestano uče ljubavi. U njemu niko nije suvišan, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem i pozvan na spasenje.

Zato nas danas Hristos poziva da mudro čuvamo ono što je sveto, da živimo zlatno pravilo kao temelj svih svojih odnosa i da izaberemo uska vrata ljubavi, koja vode u život večni.

Neka nam Gospod daruje snage da tim putem idemo svakoga dana.

Amin.