Šta ako vam kažem da jedna jedina hebrejska reč može promeniti način na koji razumemo jedan od najpoznatijih događaja u Bibliji?

Većina nas zamišlja Boga kako jednostavno šeta Edenskim vrtom, a Adam i Eva se kriju jer su sagrešili. Međutim, hebrejski tekst krije jednu zanimljivu nijansu.

U Postanju 3 piše da su čuli glas Gospoda Boga kako se kreće vrtom za vreme dnevnog povetarca. Glagol koji se koristi je mithaleh (מתהלך). To nije najobičnija reč za hodanje. Mnogi proučavaoci hebrejskog jezika smatraju da opisuje stalno kretanje, prisustvo koje ispunjava prostor ili nekoga ko dolazi među svoj narod.

Ako je to tačno, onda se menja naglasak cele scene.

Bog ne dolazi prvi put da pronađe prestupnike. On dolazi kao i ranije – u vreme zajedništva. Ono što se promenilo nije Bog. Promenili su se Adam i Eva. Greh nije naterao Boga da se udalji od čoveka; greh je naveo čoveka da se sakrije od Boga.

Zato je jedno od najdirljivijih pitanja u celoj Bibliji:

„Gde si?“

To nije pitanje zato što Bog ne zna odgovor. To je poziv čoveku da izađe iz straha, stida i skrivanja.

I tu dolazimo do iznenađenja.

Možda priča o Edenskom vrtu nije prvenstveno priča o ljudima koji su pronašli greh, već o Bogu koji nije prestao da traži čoveka.

To je obrazac koji se ponavlja kroz celu Bibliju: izgubljena ovca, izgubljeni sin, Isus koji traži grešnike. Sve počinje upravo ovde, u vrtu.

Možda zato ova jedna hebrejska reč ne menja samo način na koji čitamo Postanje – već i način na koji razumemo Boga. On nije Bog koji čeka da nas kazni kada padnemo. On je Bog koji prvi dolazi, prvi zove i prvi otvara put nazad u zajedništvo.

Možda je zato najvažnije pitanje koje i danas odjekuje kroz stranice Biblije isto ono koje je postavljeno u Edenskom vrtu:

„Gde si?“ Ne da bi nas osudio, već da bi nas pronašao.