„Ja sam s vama u sve dane“

 

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amen.

 

Današnje Jevanđelje vodi nas na goru u Galileji. Tu jedanaestorica učenika susreću vaskrslog Gospoda. To je poslednja scena Matejevog Jevanđelja, trenutak u kojem se završava jedna priča i započinje druga.

 

Ali Matej nam prenosi i jednu iznenađujuću pojedinost:

 

„Kad ga ugledaše, pokloniše mu se, a neki posumnjaše.“

 

Koliko je utešno što Sveto pismo ne skriva ljudsku stvarnost. Učenici nisu savršeni heroji vere. Čak i pred vaskrslim Hristom bore se sa pitanjima i nesigurnostima.

 

Ipak, Isus ih ne odbacuje zbog njihove sumnje. On im prilazi.

 

To je dobra vest za svakoga od nas. Vera nije odsustvo pitanja. Vera je poverenje da nas Bog drži čak i onda kada ne vidimo jasno put pred sobom. Hristos dolazi svojim učenicima ne zato što su savršeni, nego zato što ih voli.

 

Zatim Isus objavljuje:

 

„Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji.“

 

To nije vlast sile, prinude ili dominacije. To je vlast raspetog i vaskrslog Gospoda. To je vlast ljubavi koja ne uništava nego obnavlja, ne porobljava nego oslobađa.

 

Zato i poslanje koje sledi nije poziv na osvajanje sveta, nego poziv na svedočenje.

 

„Idite dakle i učinite sve narode mojim učenicima.“

 

Biti učenik znači učiti od Hrista kako da živimo. Učiti njegovu samilost prema slabima, njegovu vernost istini, njegovu ljubav prema bližnjem i njegovu otvorenost prema svakom čoveku.

 

Kada Isus govori o „svim narodima“, on širi horizonte svojih učenika. Božja ljubav nije ograničena granicama, poreklom, kulturom ili društvenim položajem. Niko nije izvan domašaja Božje milosti.

 

Zato je Crkva pozvana da bude zajednica gostoprimstva i pomirenja. Pozvana je da svedoči da je svaki čovek stvoren po Božjem liku i da svaka osoba poseduje neotuđivo dostojanstvo.

 

Krštenje u ime Oca i Sina i Svetoga Duha uvodi nas u taj novi život. Ono nas ne odvaja od sveta, nego nas osposobljava da služimo svetu. Kroz krštenje postajemo deo Hristovog tela i učesnici njegove misije pomirenja i obnove.

 

Ali važno je da se setimo: mi ne gradimo Božje carstvo sopstvenom snagom. Mi učestvujemo u delu koje je Bog već započeo vaskrsenjem Isusa Hrista. U vaskrsenju je život pobedio smrt, nada je pobedila očajanje, a ljubav je pobedila strah.

 

Zato hrišćanska nada nije puki optimizam. Ona je poverenje u Boga koji nastavlja da deluje u svetu.

 

Kada radimo za pravdu, Hristos je sa nama.

 

Kada tražimo pomirenje tamo gde postoje podele, Hristos je sa nama.

 

Kada pružamo ruku onima koji su usamljeni, odbačeni ili zaboravljeni, Hristos je sa nama.

 

Kada se suočavamo sa sopstvenim sumnjama i slabostima, Hristos je sa nama.

 

I zato se čitavo Jevanđelje završava ne zapovešću nego obećanjem:

 

„I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka veka.“

 

To je temelj naše vere. Ne naša snaga, nego njegova prisutnost. Ne naše savršenstvo, nego njegova milost. Ne naš uspeh, nego njegova vernost.

 

Zato idimo u svet sa hrabrošću i nadom.

 

Idimo kao učenici koji nastavljaju da uče.

 

Idimo kao ljudi koji traže pravdu i mir.

 

Idimo kao svedoci Božje ljubavi za sve ljude.

 

Jer vaskrsli Hristos ide pred nama i ostaje sa nama, danas, sutra i u vekove vekova.

 

Amen.