Uvod

Poslednjih godina Anglikanska zajednica prolazi kroz jednu od najvećih kriza u svojoj istoriji. Glavni uzrok podela jesu neslaganja oko autoriteta crkve, rukopoloženja žena i odnosa prema LGBT pitanjima. Najizraženiji predstavnik konzervativnog krila anglikanstva jeste GAFKON (Global Anglican Future Conference), pokret koji okuplja brojne anglikanske provincije, naročito u Africi i Aziji. Kriza je dodatno produbljena nakon izbora Sare Malali za nadbiskupa Kenterberija 2025. godine, što je GAFKON ocenio kao dokaz da je Kenterberi izgubio moralni i duhovni autoritet nad svetskim anglikanstvom.

Odnos GAFKON-a prema Anglikanskoj zajednici

U oktobru 2025. godine GAFKON je objavio dokument pod nazivom „The Future Has Arrived“, u kojem je odbacio tradicionalne instrumente jedinstva Anglikanske zajednice: nadbiskupa Kenterberija, Lambetsku konferenciju, Anglikanski konsultativni savet i Sastanak primasa. Istovremeno je pozvao svoje članice da više ne učestvuju u tim telima.

Međutim, GAFKON ne tvrdi da je napustio Anglikansku zajednicu. Naprotiv, njegovi lideri ističu da su oni „prava“ Anglikanska zajednica i da samo obnavljaju njen izvorni oblik kao zajednicu autonomnih provincija povezanih zajedničkom verom. Zbog toga mnogi govore o de fakto raskolu, iako formalno većina GAFKON provincija i dalje ostaje deo postojeće Anglikanske zajednice.

Koliki je udeo GAFKON-a?

Ako posmatramo samo broj provincija, devet GAFKON provincija od ukupno 42 provincije predstavlja:

9 ÷ 42 × 100 = 21,4%

Dakle, GAFKON obuhvata nešto više od jedne petine svih anglikanskih provincija.

Ipak, broj provincija ne odražava stvarnu snagu pokreta. Mnoge zapadne provincije imaju relativno malo vernika, dok su najveće anglikanske crkve sveta upravo u Africi. Provincije kao što su Nigerija, Uganda, Kenija, Ruanda i Južni Sudan imaju milione vernika i čine srce savremenog anglikanstva. Prema različitim procenama, GAFKON-povezane provincije predstavljaju približno polovinu svetskog anglikanstva po broju vernika, iako čine samo oko 21% provincija.

Značaj afričkih provincija

Najveći značaj GAFKON-a leži u činjenici da su njegove najjače članice upravo afričke provincije. Dok su neke evropske provincije istorijski važne zbog svog položaja i tradicije, afričke crkve danas imaju daleko veći broj vernika. Zbog toga GAFKON, iako predstavlja relativno mali broj provincija, ima ogroman uticaj na budućnost svetskog anglikanstva.

Pogled sa Balkana

Za anglikance na Balkanu, a posebno u Srbiji, postavlja se pitanje koliko su ove podele zaista važne za svakodnevni život crkve. Sukobi između Anglikanske zajednice i GAFKON-a uglavnom su nastali u drugačijim društvenim i kulturnim okolnostima i često deluju veoma udaljeno od izazova sa kojima se susreću hrišćani u našem regionu.

Zbog toga mnogi smatraju da najvažniji zadatak nije priklanjanje jednom ili drugom međunarodnom bloku, već izgradnja autentičnog anglikanskog identiteta na Balkanu. Umesto da lokalne zajednice svoju energiju troše na rasprave koje dolaze iz inostranstva, moguće je usmeriti se na razvoj sopstvenih parohija, misije, bogoslužbenog života i svedočenja Jevanđelja u lokalnom kontekstu.

U tom smislu, pojedini vernici i sveštenici vide perspektivu u nezavisnim anglikanskim jurisdikcijama, kontinuing anglikanskim crkvama (Continuing Anglican Churches) ili drugim slobodnim anglikanskim zajednicama koje ne zavise neposredno ni od Kenterberija ni od GAFKON-a. Oni polaze od uverenja da institucionalna priznanja i međusobni sporovi imaju manji značaj od žive crkvene zajednice, vernosti hrišćanskoj veri i uspešne misije među ljudima. Iz te perspektive, nezavisne anglikanske i kontinuing anglikanske zajednice mogu predstavljati jedan od mogućih puteva razvoja anglikanstva na Balkanu, bez nužnog vezivanja za podele koje oblikuju anglikanski svet u drugim delovima sveta.

Kao što Rimokatolička crkva smatra da puno crkveno zajedništvo postoji samo u jedinstvu sa Rimom, tako i različite anglikanske grupe imaju sopstvena merila kanonskog priznanja. Zbog toga pitanje „ko koga priznaje“ ne mora uvek biti presudno za lokalne zajednice koje žele da žive svoju veru i služe svom narodu.

Zaključak

GAFKON danas predstavlja najznačajniji konzervativni pokret unutar anglikanstva. Iako njegove provincije uglavnom još nisu formalno napustile Anglikansku zajednicu, njihovo odbacivanje autoriteta Kenterberija i tradicionalnih institucija dovelo je do duboke podele koju mnogi smatraju faktičkim raskolom. Po broju provincija GAFKON čini oko 21% Anglikanske zajednice, ali po broju vernika predstavlja približno polovinu svetskog anglikanstva.

Ipak, iz balkanske perspektive može se tvrditi da budućnost anglikanstva u Srbiji i regionu ne zavisi presudno od sukoba između Kenterberija i GAFKON-a. Mnogo važnije može biti stvaranje zdravih, stabilnih i samosvesnih lokalnih anglikanskih zajednica koje će negovati anglikansku duhovnost i tradiciju, a istovremeno odgovarati potrebama naroda među kojim žive. Neki anglikanci smatraju da nezavisne anglikanske i kontinuing anglikanske crkve mogu predstavljati jedan od najperspektivnijih pravaca razvoja anglikanstva na Balkanu, jer omogućavaju očuvanje anglikanskog nasleđa bez neposrednog uključivanja u globalne institucionalne sukobe. Bez obzira na kanonski status ili međunarodna priznanja, stvarni značaj svake crkvene zajednice na kraju se meri živom verom, duhovnim životom i sposobnošću da svedoči Jevanđelje u društvu u kojem deluje.

Na taj način, anglikanstvo na Balkanu može razvijati sopstveni identitet, ukorenjen u lokalnoj kulturi i duhovnim potrebama naroda, a istovremeno ostati deo šireg anglikanskog nasleđa koje prevazilazi savremene institucionalne podele.