Pristupivši Isusu, zakonik Ga je pitao: „Koja je najveća od svih zapovesti?“. Isus mu je odgovorio: „Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom mišlju svojom. Ovo je prva i najveća zapovest. A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. Nema veće zapovesti od ovih“ (Marko 12, 28 -31).

Ovaj odlomak iz Jevanđelja smo čuli mnogo puta, ali da li smo se zamislili nad time šta znači ljubiti Boga svim srcem i svom dušom? Srce je duhovni centar čoveka, u kome se rađa i svaka nečistota, kao i najsvetija osećanja. Treba da živimo tako da čitavo naše srce bude ispunjeno Bogom, prožeto Njegovim prisustvom. Naše srce se odaziva na sve što se dešava oko njega, i stoga neretko biva ispunjeno smućenošću, nemirom, brigom, a mogli bi smo da živimo tako da ono bude ispunjeno Bogom i da u njemu caruje ljubav Božija. Koliko bi smo samo teškoća, nevolja i problema, unutrašnjih i spoljašnjih, izbegli, kada bi smo samo naučili da usmeravamo svoje unutrašnje srdačne sile na ljubav Božiju, kada ne bi dušu svoju traćili na sujetu, na uvrede i brige povezane sa životom ovoga sveta.

Kako da zavolimo Boga svim svojim razumom? Pre svega, ako uvek na umu budemo imali ime Božije, ako se molitva Isusova sjedini sa našim umom, ako Bog neprestano bude prisutan u našim mislima. Često se naš um ne zanima onim čime bi trebalo, čak se i u vreme molitve rasejavamo i misli nam lutaju „po dalekoj zemlji“. Često ne umemo da kontrolišemo svoje pomisli i tada nam dolaze grehovne, bludne pomisli, pomisli zavisti, mržnje. Mnogi se poroci upravo rađaju u umu i ukoliko ne umemo da ga kontrolišemo ne možemo da se suprotstavimo razvoju poroka i grehovnih strasti u nama.

Na kraju krajeva, Boga treba voleti i svom snagom svojom, iliti čitavim našim telesnim sastavom. Ne treba da su samo um, duša i srce sasudi, koji u sebe smeštaju ljubav prema Bogu, već i naše telo treba da bude prožeto ovom ljubavlju. Slušali smo reči apostola Pavla: „Mi u svom telu stalno nosimo Isusovo umiranje, da se i Isusov život jasno pokaže u našem telu“ (2.Korinćanima  4, 10). Kako može Bog biti proslavljen kroz naše ljudsko telo? I kako se slava Isusova može otkriti kroz naše telo? Najpre ukoliko ne dopustimo sebi mnogobrojne poroke, grehove i strasti, povezane sa životom našeg tela. Sa kakvom lakoćom se neki od nas odnose prema narušavanju sedme zapovesti: „ne čini preljube“. Kako se često dogodi da se na ispovesti sluša o vanbračnim vezama, o supružničkom neverstvu, kao nečemu običnom, svakodnevnom. Sve dok živimo tako, nema ni govora o tome da se Hristos proslavlja kroz naše telo.

Ukoliko u duši, srcu, umu i telu čoveka caruje Božija ljubav, to znači da je čovek na putu ka svetosti. Mi po svojim moćima treba da stremimo tome, da naša tela postanu hram Božiji. Hram Duha Svetoga.

Sa prvom zapovešću povezana je i druga: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“. Prvo ne biva bez drugoga. Ne možemo ljubiti Boga svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom, a da pritom ne ljubimo bližnjeg. Ali ne možemo ni istinski ljubiti bližnjeg, ukoliko ne naučimo da ljubimo Boga. Nemoguće je ljubiti bližnjeg i pritom narušavati sedmu zapovest. Bludna strast nema ničeg zajedničkog sa ljubavlju. Po spoljašnjem obliku ona može da podseća na ljubav, ali je njena suština sasvim suprotna, jer je istinska ljubav ka bližnjemu – žrtvena ljubav, a ne razonoda, usmerena na zadovoljenje pohote.

Gospod govori: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samog“. Ovo znači još i to da mi treba da volimo sebe same. Ne u tom smislu da činimo sebi ustupke, da ugađamo svojim slabostima, porocima i strastima, već u tome smislu da se brinemo o svome umu, srcu, telu, da bi ljubav Božija carovala u nama. Ukoliko ne zavolimo sebe takvom hrišćanskom ljubavlju, onda ne možemo voleti ni Boga, ni bližnjeg, ne možemo ispuniti ovu zapovest, koja je najveća u zakonu, i na kojoj su zasnovani i zakon i proroci. Amin.

MOLITVA:

Svemogući i večni Bože, koji ne mrziš ni na šta što si stvorio i praštaš sve grehe onim akoji se kaju; učini i stovri u nama nova i pokajna srca, da žaleći iskreno nad svojim gresima i priznajući svoje slabosti, možemo od Tebe, Boga svake milsoti, dobiti potpunu obnovu i oproštenje; kroz Hrista Isusa, Gospoda našeg. Amin.