HOLIVUDSKI filmovi često za temu imaju smak sveta, pa donose ekološke katastrofe, veliku zimu, poplave, nuklearne ratove, dolazak vanzemaljaca. U svakom slučaju svi ti scenariji ne deluju baš utešno. 

Ni naša situacija nije utešna. Cene vrtoglavo rastu. Broj zaraženih od raznih virusa je svakim danom sve veći.  Sve je više sukoba između onih koji veruju medicini i onih koji ne veruju u istu.  Svedoci smo neprestanih sukoba kako na našoj političkoj sceni tako i među narodima.  Sva ta situacija čini da su nam živci slabi, pa i unutar porodica dolazi do sukoba i nerazumevanja.

Da li je smak sveta blizu? Da li se približavamo kraju?

Isus u Jevanđelju spominje sunce, mesec i zvezde koje prestaju da svetle i koje padaju. Neznabožački narodi sunce i mesec su doživljavali kao božanstva. Kraljeve i careve su smatrali za sinove bogova, pa su im se pridodavale zvezde.

Mi danas zvezdama nazivamo poznate ljude iz estrade, filma, politike, sporta, razne influensere. Oni koji prate život tih zvezda, znaju koliko su često te iste zvezde nesrećne u životu i kako često padaju pod uticajem opijata i težinom tereta javnosti. Da li je smak sveta blizu? Da li se približavamo kraju? Da li srljamo u haos?

Smak sveta je stvarno blizu. Ustvari za hrišćanina taj smak sveta, taj sudnji dan događa se danas. Ili, ako želite, svakog dana. Danas se trebam boriti s demonima u sebi. Danas trebam postati svestan sebe. Danas treba prepoznati da li volim Boga i bližnje kao sebe samoga. Danas trebam prepoznati da li činim zlo drugima. Danas na kraju dana trebam da vidim da li sam ili nisam bio Isusov učenik.

Ponekada je teško. Bez obzira na sam uloženi trud do sada, možemo osećati kao da smo opet na početku, kao da idemo korak napred, a nazad dva. Možemo osetiti kao da nazadujemo. Može nam se učiniti da je oko nas opšti haos i da sve propada. I stvaro sve propada što nije povezano s Bogom.

Možemo se razočarati u ljude, u ljubavne veze, u karijeru, u političare, ekonomiste i u ljude crkve. Ali baš na tome svemu trebamo Bogu da zahvalimo, jer dok se ne razočaram u sve ovo zemaljsko, nastojaću ovde da gradim svoj mali raj, a carstvo Božje mi neće biti važno. Dok je sve onako kako sam planirao, ni Bog mi neće biti važan.

Poruka Jevanđelja nije pesimistična. Nije ni depresivna. Vrlo je realistična. Za vernika svet ne ide prema haosu, već prema zagrljaju Nebeskog Oca. Vernik treba biti svestan da sve zemaljske zvezde, sve ono što smatramo vrednostima na zemlji, sve će pasti i sve će propasti.

Ako smo svoju nadu stavili u ljude, posao, zgrade, njive, automobile, luksuzan način života, ako smo od sveta toga sebi napravili bogove za koje živimo, sve će to kad – tad pasti i propasti. Ostaćemo razočarani i slomljenog srca.

Da li to znači da trebamo da mrzimo ovaj svet? Ne. Ali isto tako ne trebamo ga smatrati bogom. Kao vernici smo pozvani da izgrađujemo ovaj svet po merilima carstva Božjeg, a to je vrlo teško, jer niko danas ne želi uzeti u obzir Božje, jevanđeoske vrednosti.

Pozvani smo da tražimo Boga i u Njemu da pronađemo sigurnost sada i ovde. Tražiti Boga znači tražiti intiman odnos s Njim. Povezati se s Njim. Pričati s Njim. Poveriti mu ono što ustvari ne možemo ljudima reći jer nas neće razumeit.

Ako ovaj zemaljski život stavim na pravo mesto u odnosu na Boga, ako svaki dan živitm kao da mi je sudnji u smislu da se trudim da budem dobar, onda se ne moram bojati haosa, niti smaka sveta, niti sudnjeg dana. Onda ustvari postajem zahvalan na haosu, na poteškoćama, na neprilikama, na nerazumevanju, jer me sve to vodi prema Bogu, prema Onome koji nikada neće pasti, koji sve vodi i u čiji zagrljaj ovaj svet ide. Amin.