POMOZI nam milostivo Svojom pomoći, o Gospode Bože našega spasenja; da možemo ući sa radošću razmišljajući o onim moćnim delima, kojima si nam Ti dao život i besmrtnost; kroz Isusa Hrista našeg Gospoda. Amin.

Čitanja: Jevrejima 9,16-28; Luka 22,1-71.

U Svetu i veliku sredu sećamo se žene grešnice koja je umila Spasiteljeve noge, obrisala svojom kosom i pomazala ih mirom. U ovaj treći dan Strasne sedmice Crkva nas podseća i na Judinu izdaju. Na Svetu i veliku sredu Sveti oci su zapovedili da činimo spomen na ženu bludnicu, koja je pomazala Gospoda mirom. Bogosluženje ovog dana otkriva nam silu pokajanja i ljubavi, radi kojih se sila Božja kao ulje izobilno izliva na sve one koji se iskreno kaju.

U ličnosti pokajane žene bludnice vidimo primer velike pokajne ljubavi. Sva četiri evanđelista opisuju događaj kada je žena bludnica pomazala skupocenim mirom Spasiteljeve noge, naglašavajući da ovo pomazanje predstavlja vid pripreme za Hristovo stradanje i pogrebenje. Svakako da ovoj pokajanje žene bludnice nije bilo odjednom i nije se dogodilo slučajno, ona je prošla kroz unutrašnju pripremu i obasjana Spasiteljevom silom, omrznula svoja gnusna i grehovna dela. Dok je Gospod večerao u domu Simona gubavoga, ona se delatno pokajala za sva svoja učinjena sagrešenja koja su pomračivala njenu dušu. Himnografija Velike srede nas podseća da je žena skupoceno miro kupila od prodavaca, i pobojavši se zbog svojih sagrešenja ona se odlučila da dragoceno miro izlije na Spasiteljeve noga i na vidljiv način izrazi svoje pokajanje. Nasuprot velikom pokajanju žene grešnice, znameniti himnografi nas podsećaju i na mračno Judino izdajstvo.

Zanimljivo je tumačenje Svetog Jovana Zlatoustog o događaju pomazanja Spasiteljevih nogu: „Žena, dakle, vidi Isusa i pristupi mu sa smelom nadom. A ako je žena koja je bolovala od točenja krvi pristupila sa trepetom i zbunjeno iako ništa nečisto nije ispovedila u sebi, jer je njena nečistota, očito, bila posledica njene prirode, koliko li je veći strah i stid morala da oseća ova žena zbog svoje nečiste savesti! Zato je i prišla Isusu posle mnogih žena – Samarjanki, Hananejki, krvotočive i drugih, i to ne pred narodom, nego u kući. I dok su drugi dolazili da im isceli telo, jedina je ona došla da oda poštovanje Isusu i radi opravdanja duše. Ona nije imala nikakvu povredu na svom telu, i naročito zato svako treba da joj se divi. Ona ne prilazi Isusu kao običnom čoveku – inače ne bi obrisala Njegove noge svojom kosom – nego kao biću koje je iznad čoveka. Upravo zato polaže pred Hristove noge onaj deo koji se u celokupnom čovekovom telu ceni više od svih ostalih delova – svoju glavu.ˮ

Crkva nas u ovaj dan podseća na bezumno delo Jude koji izdajničkim celivom izdade Hrista za trideset srebrnika. U bogosluženju Velike srede svoje molitve i upućujemo Gospodu našem da nas učini dostojnima pokajanja pokajane bludnice koja postade obrazac istinskog pokajanja i preumljenja celog bića koje je okorelo u grehu, ali molimo se Spasitelju našem da nas sačuva od bezumnog i pogubnog puta Judinog izdajstva. Sveti oci jasno govore da se na Veliku sredu sećamo Judinog bezumnog dela, ne zato što je takvo delo dostojno sećanja i pominjanja, već da bi nas podsetilo na stradalni put Gospoda našeg Isusa Hrista i Njegovo krajnje smirenje.

Iz himnografije Svete i velike srede:

Bezakonovavši više od bludnice, Blaže, kišu suza nikada Ti ne prinesoh, no ćutanjem moleći se pripadam Ti, ljubavlju celivajući prečiste noge tvoje, da bi mi kao Vladika podario oproštaj dugova, meni koji Ti vapijem Spasitelju: Od nečistote dela mojih izbavi me. 

Bludnica pristupi k Tebi, miro sa suzama izlivajući na noge Tvoje, Čovekoljubče, i smrada od zala izbavlja se zapovešću Tvojom. A neblagodarni učenik, dišući blagodat Tvoju, ovu odbacuje, i smradom se odeva, srebroljubljem prodajući Tebe. Slava Hriste milosrđu Tvome. 

Skupoceno miro, bludnica pomeša sa suzama, i izlivaše na prečiste noge Tvoje, ljubeći ih; nju si odmah opravdao, a nama oproštaj daruj, koji si nas radi postradao, i spasi nas.

O Judine nesreće! Gledaše bludnicu koja celivaše stope, i razmišljaše lukavo o izdaji celivom. Ona pletenice razveza, a on se gnjevom svezivaše, noseći umesto mira zlosmradnu zloću; jer zavist ne zna da pretpostavi korisno. O Judine nesreće, od koje izbavi Bože duše naše. 

Danas Hristos dolazi u dom farisejev, i žena grešnica pristupivši k nogama, previjaše se vapijući: Vidi pogruženu u grehu, očajnu zbog svojih dela, koje se ne gnuša Tvoja dobrota; i daj mi Gospode oproštaj zala mojih, i spasi me. 

Gospode, žena koja je pala u mnoge grehe, osetivši Tvoje Božanstvo, uzela je čin mironosice, i ridajući Tebi miro pre pogreba prinosi. Avaj meni! govoreći: jer noć mi je raspaljivanje bluda nezadrživog, a mračna i bez zraka je želja greha! Primi moje izvore suza, Ti koji oblacima izvodiš vodu mora. Prigni se mojim srdačnim uzdasima, Ti koji si priklonio nebesa neizrecivim snishođenjem tvojim. Da celivam prečiste noge Tvoje, i obrišem ih opet kosom glave moje, od kojih se Eva u raju, predveče šum ušima čuvši, strahom sakrila. Mnoštvo grehova mojih, i bezdane sudova Tvojih ko će ispitati. Dušespašče Spase moj, ne prezri mene, sluškinju tvoju, Ti koji imaš neizmernu milost.