„Ljubav koja ostaje“

Braćo i sestre,

danas ne donosimo odgovore.
Danas ne žurimo.
Danas ne objašnjavamo.

Danas stojimo.

Pred krstom.

Jer krst nije samo znak vere.
To je mesto gde svet pokazuje svoje lice –
i gde se otkriva srce Boga.

Bog koji ne silazi

Očekivali bismo drugačiji kraj.

Da se nebo otvori.
Da sila prekine nepravdu.
Da istina pobedi glasno i jasno.

Ali ne.

On ostaje.

Razapet.
Ogoljen.
Utišan.

Ne silazi sa krsta.

Ne zato što ne može –
nego zato što neće da napusti.

Ogledalo sveta

Na Golgoti ne vidimo samo Boga.

Vidimo sebe.

U strahu koji ćuti.
U gomili koja viče.
U rukama koje peru krivicu.

To nije daleka priča.

To je naša svakodnevica.

I krst ne viče protiv nas –
on nas poziva da pogledamo istinu.

Reči koje ne zvuče kao pobeda

I onda, iz tame, dolazi glas:

„Svršeno je.“

Ne kao uzdah poraza.
Ne kao kraj nade.

Nego kao poslednja granica ljubavi.

Sve je dato.
Ništa nije zadržano.
Ljubav nije stala.

Bog tamo gde ga ne očekujemo

Ako je Bog na krstu,
onda je i tamo gde boli.

U sobama tišine.
U trenucima gubitka.
U nepravdi koja traje predugo.

Bog nije iznad bola.

On je u njemu.

I to menja sve.

Tišina koja govori

Zato danas ne govorimo mnogo.

Jer postoje istine koje se ne izgovaraju –
one se nose.

Danas ne tražimo smisao koji će sve objasniti.

Danas gledamo ljubav
koja ne odustaje.

Završna misao

I možda je to jedino što nam je potrebno:

da znamo
da nismo ostavljeni,

da i u tami postoji prisustvo,

i da ljubav,
kada je prava,

ostaje.

Amin.