„Gospode, kada smo te videli?“

U današnjem čitanju iz Matejevog jevanđelja (25:31-46) Isus nam govori o Sudnjem danu. Car poziva one koji su mu zdesna da prime Carstvo koje je za njih pripremljeno od postanka sveta. Kaže im da su ga nahranili kad je bio gladan, primili kad je bio stranac, obukli kad je bio go i posetili kad je bio bolestan ili u tamnici. Oni se čude i pitaju ga kada su ga videli u nekoj od tih prilika. A on im odgovara: „Zaista vam kažem, ukoliko ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.“

I oni s leve strane pitaju kada su ga videli. Njihovo iznenađenje otkriva koliko je lako prevideti Hrista u ljudima pored kojih prolazimo. Verujem da se u ovome možemo i mi prepoznati. Lako je pomisliti da je dovoljno držati se ispravnog učenja i umeti odbraniti ono što verujemo. I smatram da je važno da čuvamo istinu koju ispovedamo. Ipak, današnje Jevanđelje daje nam i merilo po kojem možemo da preispitamo kako tu istinu živimo: kakav je naš odnos prema čoveku kome je potrebna naša briga?

Danas u zapadnoj crkvenoj tradiciji obeležavamo praznik Hrista Kralja. Podsećamo se da Carstvo čiju puninu još čekamo već sada oblikuje naš život. Hristos kaže da njegovo Carstvo nije od ovoga sveta. Pa ipak, tragove njegove vladavine vidimo upravo ovde, gde ljudi govore istinu, zauzimaju se za pravdu, pokazuju milosrđe i služe jedni drugima.

U današnjem čitanju iz Poslanice Efescima (1:15-23) Pavle se moli da nam Bog prosvetli oči srca kako bismo razumeli nadu na koju smo pozvani. Piše da je Bog podigao Hrista iz mrtvih, uzvisio ga iznad svake vlasti i postavio ga za glavu Crkve. A Crkva je njegovo telo.

Ako je Hristos glava, onda smo mi, kao njegovo telo, pozvani da budemo njegove ruke i noge. Zato je meni lično važno da govorim i o praktičnoj teologiji. Ono što ispovedamo o Hristu treba da se vidi u tome kako se odnosimo prema čoveku pred sobom. Ponekad to znači odneti nekome ručak, posetiti osobu koju već dugo niko nije obišao ili napraviti mesta za nekoga ko se među nama oseća kao stranac.

Već neko vreme mi ljudi govore da imam potencijala da se bavim „ozbiljnom“ teologijom. Neki se pitaju zašto onda toliko vremena posvećujem tim „bazičnim“ stvarima i samo pišem o tome kako da živimo ono što verujemo. Drago mi je što u meni vide neki potencijal jer zaista volim da proučavam teologiju, ali današnje Jevanđelje me podseća zašto se stalno vraćam tim osnovnim stvarima. Ako ne znamo da primenimo ono što verujemo, onda promašujemo suštinu.

Posebno me dotiče što pravednici u ovoj priči i ne znaju da su učinili nešto za Hrista. Videli su da je nekome potrebna pomoć i pomogli su. Carstvo primaju kao dar koji je Otac za njih pripremio, a njihova dela milosrđa pokazuju kako izgleda život onih koji taj dar primaju.

Reči današnjeg čitanja mi posebno znače jer naša parohija u Bečeju ulazi u novu fazu. O ostalim detaljima ćemo govoriti kad za to dođe vreme. Međutim, već sada mogu da podelim svoju nadu da će se naša parohija prepoznavati po tome kako živi ono što veruje. Voleo bih da ljudi u Bečeju to osete u načinu na koji ih dočekujemo, slušamo i pomažemo tamo gde možemo.

Pred nama je vreme pripreme za nešto lepo i, verujem, korisno za našu zajednicu. Molim se da to, po Božjoj volji, bude na blagoslov ljudima u Bečeju (a i šire) i da im približi Hristovo Carstvo. Posebno mislim na one koji su, možda zbog onoga što su čuli ili doživeli, stekli sliku o Hristu u kojoj teško mogu da prepoznaju njegovu dobrotu. Voleo bih da u susretu s nama dobiju priliku da ga upoznaju onakvog kakvog nam ga Jevanđelje pokazuje.

Ako biste želeli da nam se pridružite u ovom zajedničkom poduhvatu u Bečeju, javite mi se na instagram stranici – velecasni_slobodan. Biće mi drago da se upoznamo i razgovaramo o tome šta možemo da učinimo zajedno.

Sledeće nedelje počinje period Adventa. Dok se pripremamo da proslavimo Hristov dolazak među nas i iščekujemo njegov ponovni dolazak u slavi, molimo se da već sada kao Crkva živimo u jedinstvu i miru koje nam on daje.

Za kraj bih voleo, u duhu anglikanske tradicije da vam ostavim jednu lepu sabornu molitvu –

Večni Oče,
čiji se Sin Isus Hristos uzneo na nebeski presto
da kao Gospod i Kralj vlada nad svim,
sačuvaj Crkvu u jedinstvu Duha i u svezi mira
i privedi svu tvorevinu da mu se pokloni pred nogama.
On s tobom živi i caruje u jedinstvu Svetoga Duha,
jedan Bog, sada i doveka.

Amin.

Vaš u Gospodu,

Slobodan