Izraz „JA SAM“ (hebr. Ehjeh Asher Ehjeh), kojim se Bog otkriva Mojsiju u Knjizi Izlaska, jedan je od najpoznatijih, najdubljih i najmističnijih iskaza u celokupnoj biblijskoj tradiciji. Anglikanska teološka misao, posebno u svom progresivnom usmerenju, čita ovaj izraz ne kao statičnu definiciju, već kao poziv na odnos, dinamiku i prisutnost.

 

1. „JA SAM“ nije definicija – to je otvaranje prostora za Boga

 

U tradicionalnim tumačenjima, ime Božje često se posmatra kao izraz apsolutnog bića: Bog koji jeste, postojanje koje ne zavisi ni od čega. Međutim, progresivna teologija podseća da hebrejski oblik glagola može značiti i:

 

„Ja ću biti tu“,

 

„Pokazaću se kao onaj koji jesam“,

 

„Postaću onakav kakav treba da postanem“.

 

 

Drugim rečima, Božje „JA SAM“ nije hladna filozofska izjava, već obećanje prisutnosti.

Bog se ne predstavlja kroz ontološku formulu, već kroz vernost u istoriji i blizinu u odnosu.

 

2. Bog nije zatvoren u dogmatske okvire – Bog se otkriva u odnosima

 

Anglikanska duhovnost već vekovima naglašava da se Bog ne otkriva samo u tekstu, već i u životu, iskustvu, razumu i zajednici.

„JA SAM“ u tom ključu označava:

 

Boga koji hodi sa narodom,

 

Boga koji se otkriva u procesu,

 

Boga koji se ne boji ljudskih pitanja, sumnji i traganja.

 

 

Umesto slike božanstva koje zahteva slepu poslušnost, ovde dobijamo sliku Božje blizine, slobode i otvorenosti.

 

3. „JA SAM“ kao poziv na identitet čoveka

 

Zanimljivo je da su mnogi mističari i teolozi kroz vekove smatrali da Božje „JA SAM“ odjekuje i u ljudskom biću.

Ne zato što je čovek božanstvo, već zato što ljudsko biće u sebi nosi trag Božje prisutnosti.

Kada Bog govori „JA SAM“, on poziva i čoveka da odgovori sopstvenim, autentičnim „ja sam“ –

ne egocentričnim, nego istinitim:

 

„Ja sam biće dostojno ljubavi.“

 

„Ja sam pozvan da budem slobodan.“

 

„Ja sam stvoren za pravdu, saosećanje i mir.“

 

 

U progresivnoj perspektivi, Božje otkrivenje nikada nije namenjeno potčinjavanju, već oslobađanju čoveka za puninu života.

 

4. „JA SAM“ u Isusovim rečima – otkriće Božje blizine

 

U jevanđeljima Isus više puta izgovara „JA SAM“ –

„Ja sam put“,

„Ja sam svetlost“,

„Ja sam pastir“,

„Ja sam hleb života“.

 

Ovi izrazi nisu dogmatske parole. Oni su poziv u zajedništvo, u odnos u kojem Bog postaje dodirljiv, blag, prisutan u ljudskoj ranjivosti.

Isusovo „JA SAM“ pokazuje da Božje ime ne stoji nad nama kao teret, već se spušta među nas kao prisustvo koje leči, oslobađa i menja.

 

5. „JA SAM“ – ime nade za savremeni svet

 

U svetu prepunom fragmentacije, polarizacije i straha, Božje „JA SAM“ ostaje jedna od najjačih tačaka hrišćanske nade.

 

Kada se ljudi osećaju napušteno – „Ja sam sa tobom.“

 

Kada svet izgleda suviše težak – „Ja sam tu da obnovim.“

 

Kada vera postane suviše kruta – „Ja sam onaj koji se iznova javlja.“

 

Kada se čovek pita ko je – „Ja sam onaj koji ti daje prostor da postaneš.“

 

 

Božje ime je, prema progresivnoj anglikanskoj misli, poziv da prepoznamo Boga u svemu što donosi život, ljubav, pravdu i dostojanstvo, i da i sami postanemo nosioci tog svetla.

 

Zaključak:

„JA SAM“ je reč koja razbija strah.

To je ime koje ne zatvara Boga u definicije, već ga otkriva kao živog, dinamičnog, prisutnog, oslobađajućeg.

To je ime koje poziva čoveka da postane istinski čovek – biće koje živi mir, nadu i ljubav u svetu koji to očajnički traži.