3136 of 36 items

Biblioteka života

by Slobodan Gajic

Oduvek sam voleo biblioteke. U njima sam nalazio širinu i dubinu ljudskog uma, gotovo neiscrpno bogatstvo ideja, misli i snova pretočenih u reči. Na policama tih tihih svetinja čovečijeg razmišljanja smestili su se različiti autori, teme, sekcije — svako sa svojim pogledom na svet, sa svojim tragom postojanja. U biblioteci bih uvek našao nešto što […]

Dete, ja te čekam

by Slobodan Gajic

Postoji nešto duboko u ljudskom srcu što se nikada ne može promeniti – ona često neostvarena želja da budemo voljeni, prihvaćeni i sigurni. Svi mi tražimo mesto gde nas neko čeka raširenih ruku, gde nam ne sude, gde nas ne mere po našim greškama, već po nameri našeg srca. A to mesto postoji. To mesto […]

Viziri na očima duše nas sprečavaju da vidimo slobodu u Bogu

by Slobodan Gajic

Juče smo  se supruga i ja vraćali od nekih prijatelja sa kojima smo razgovarali na razne teme, ali smo nekako u tim zajednički primetili  da dobar deo ljudi često upada u jedan suptilni ponavljajući obrazac. Naime, radi se o onim ljudima koji kroz život prolaze u nekom, na izgled logičnom, ali poprilično čudnom redu — […]

Da li si svestan svoje svrhe?

by Slobodan Gajic

U povratku kući sa jednog toplog porodičnog okupljanja, razgovarao sam sa suprugom o nekim odnosima i onda sam shvatio u tom razgovoru koliko je čovek zapravo savršeno stvoreno biće, ali često promašuje svoju svrhu. I to me je navelo na razmišljanje i postavljanje raznih pitanja ali i donošenje nekih zaključaka koje sam hteo podeliti sa […]

Kako želim da ostanem upamćen?

by Slobodan Gajic

Ponekad se pitam – kada me više ne bude, kako ću ostati upamćen? Po čemu će me ljudi pamtiti? Po rečima, po delima, po onome što sam govorio ili po onome što sam živeo? Što više razmišljam o tome, to više shvatam da svako od nas nosi u sebi dva glasa. Jedan koji želi da […]

Kad nešto uradiš prvi put

by Slobodan Gajic

Danas sam stajao ispred prostorije koju sam, po prvi put u životu, izbetonirao. Znoj mi se slivao niz čelo, ruke su mi bile umrljane cementom, a leđa su me bolela od neprestanih pokreta mešanja, nivelisanja i glačanja. Nije bilo lako. Zapravo, bilo je teže nego što sam ikada mogao zamisliti. Ali dok sam gledao taj […]