ISUS  je zapazio da je Božja Reč bila meta čestih napada, ali ga to nije nimalo iznenadilo. Odgovarajući Sataninim kušnjama, Isus je tri puta citirao Pismo. Satana je citirao jedan stih iz Psalama, ali ga je namerno pogrešno primenio, dok je Isus u odgovoru na to odbranio Božju Reč od takve zloupotrebe (Matej 4,6.7).

Isus je često branio Sveto pismo od zloupotrebe, pogrešnog tumačenja i izvrtanja. Verske vođe njegovor vremena prikazivali su Božju Reč u iskrivljenom svetlu.  Pridavali su veliku važnost i najmalo načelima na kojima se taj Zakon temeljio. Tako su unapređivali prividnu pobožnost, onu koja je više usredsređena na spoljašnju formu nego na važnije stvari kao što supravda, milosrđe, i vernost (matej 23,23). Kako je Isus branio Božji Zakon?

U Propovedi na gori Isus je često govorio ‘čuli ste da je rečeno’, kada bi uvodio neku odredbu Mojsijevog zakona. Zatim bi rekao: ‘A ja vam kažem’ i onda objasnio neko načelo koje je bilo dublje od samo površnog pridržavanja Zakona. Da li je on time pobijao Zakon? Ne, on ga je branio. Na primer, narod je znao za zakon: ‘Ne ubij’.  Ali Isus im je rekao da se čak i gajenje mržnje prema nekome krši duh tog zakona. Slično tome, ako osećamo požudu prema nekoj osobi koja nije s nama u braki kršimo načelo na kom se temelji Božji zakon koji zabranjuje preljubu (Matej 5,17.18.22.27-39).  Na kraju Isus navodi: ‘Čuli ste da je bilo rečeno: Voli bližnjeg i mrzi svog neprijatelja.’ A ja vam kažem: Volite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone’ (Matej 5,43.44). Da li je zapovest ‘mrzi svog neprijatelja’ bila deo Božje Reči? Ne, to je bilo nešto što je poteklo od verskih vođa i vešto što su oni naučavali. Oni su razvodnjavali Božji savršeni zakon ljudksim razmišljanjima.  Isus je neustrašivo branio Božju Reč od štetnog delovanja ljudskih predanja (Marko 7,9-13).

Verske vođe su napala Božji Zakon u tom smislu što su ga prikazivale kao preteranog strogog, čak surovog. Kada su Isusovi učeniti otkinuli nekoliko klasova žita dok su išli kroz polje, neki fariseji su tvrdili da su time prekršili Sabat. Isus je upotrebio jedan primer iz Pisma da bi odbranio Božju Reč od takvog krutog gledišta. On je naveo slučaj kada su David i njegovi ljudi, pošto su bili gladni, jeli hlebove koji su se stavljali pred Boga. To je bilo jeidno mesto u Pismu gde je taj hleb upotrebljen van Božjeg doma. On ej tim farisejima pokazao da ne shvataju Božije milosrđe i samilost (Marko 2,23-27).  Verske vođe su takođe tražile rupe u Zakonu da bi umanjile snage Božje Reči. Primera radi, Zakon je muškarcu dozvoljavao da se razvede od svoje žene ako bi na njoj našao ‘nešto nedolično’, očigledno neki ozbiljan problem koji je nanosio sramotu celoj porodici (Ponovljeni zakoni 24,1). Međutim, do Isusovog vremena, verske vođe su koristile taj ustupak kao izgovor da se muškarcu dopusti  da svoju ženu otpusti iz bilo kog razloga – čak i ako bi joj zagorela večera.  Isus je pokaoaz da su oni strašno iskrivili Mojsijeve nadahnute reči. Zatim je ponovo uspostavio Božje prvobitno merilo za brak, a to je da jedan čovek ima samo jednu ženu, i ukazao da je bračno neverstvo jedini opravdan temelj za razvod (Matej 19,3-12).

I danas Hristovi sledbenici imaju snažnu želju da brane Sveto pismo od napada. Kada verske vođe govore o tome da su moralna merila Božje Reči zastarela, oni u stvari napadaju Pismo.  Pismo se napada i kada verske vođe naučavaju lažne doktrine i prikazuju ih kao biblijska učenja. Mi smo srećni što možemo braniti Božju ristu Reč istine i mi to činimo učtivo, s istinskom blagošću i dubokim poštovanjem: ‘Nego u svom srcu svetite Hrista kao Gospoda i uvek budite spremni da odbranite svoju nadu pred svakim ko od vas traži da mu objasnite razlog za nju. Ali činite to blago i s dubokim poštovanjem’ (1.Petrova 3,15).