Prva nedelja nakon Božića

Božić je veliki praznik Ovaploćenja Božijeg. Poslanice i jevanđelja za Božić nam pomažu da se usredsredimo na to kako se Bog Sin ponizio da bi se rodio od Device, da bi nas mogao otkupiti od greha. Poslanica za danas, međutim, menja naglasak. Ne fokusira se toliko na Božju veliku snishodljivost u postajanju čovekom. Pre se fokusira na veliko uzvišenje ljudske prirode, koje se dešava kada smo usvojeni kao Božji sinovi. Ona govori o čudesnoj slobodi sinova i naslednika, u koju smo dovedeni iz ropstva grehu i smrti.

Postoji nekoliko načina na koje se kaže da Bog ima sinove. Najviše, njegov Sin je Drugo Lice Svete Trojice, „Jedinorodni Sin Božiji, Rođen od Oca pre svih svetova; Bog od Boga; Svetlost od Svetlosti; Bog istiniti od Boga istinitog; Rođen, ne stvoren; od jedne supstance sa Ocem; Kroz koga je sve postalo.” Za njega se najispravnije kaže da je Božji Sin jer deli prirodu i slavu svog Oca.

Ipak, sva Božja stvorenja nose izvestan trag Očevog očinstva. „Nebesa objavljuju slavu Božiju; i nebeski svod pokazuje rad njegovih ruku.” (Psalam 19,1) „Još od stvaranja sveta njegova nevidljiva priroda, naime, njegova večna sila i božanstvo, jasno se sagledava u stvarima koje su stvorene. (Rimljanima 1,20) Sva tvorevina, po velikoj raznolikosti svojih oblika i operacija, po harmoniji i lepoti svojih delova, nosi trag slave svog tvorca.

Čovek još jače liči na Boga jer je stvoren po liku Božijem. Čovekova sposobnost da zna i voli ono što je dobro je možda najmoćniji prirodni trag koji imamo o prirodi Boga. Dakle, Bog je u velikoj meri Otac čoveka, na osnovu lika koji čovek nosi.

Ali zbog Adamovog greha i zbog gubitka blagodati koji je usledio, čovek je izgubio moć da spozna i voli ono što je dobro. Iako je stvoren na Božju sliku, on je ipak izgubio sličnost sa Bogom koja je došla kroz blagodat.

Hristos je obnovio u nama ovo upodobljenje Bogu po blagodati. Zbog ove sličnosti po blagodati mi se nazivamo Božjim usvojenim sinovima. „Kad plačemo: „Ava! Oče!“, to je sam Duh koji svedoči sa našim duhom da smo deca Božja.” (Rimljanima 8,15-16) Ali šta je to kada Duh Sveti vapi u nama osim blagodati, jer blagodat je delovanje Svetog Duha u nama.

Šta onda znači da smo Božji usvojeni sinovi, noseći Bogu podobije blagodati? To znači postajati sve sličniji Hristu. To znači saobraziti se liku Hristovom (up. Rimljanima 8,29) delovanjem Duha Svetoga u nama, po blagodati. To znači da se naš hrišćanski život mora disciplinovati i usmeravati, menjati i preobražavati, uz pomoć blagodati koju nam daje Sveti Duh u životu Crkve. Moramo tražiti blagodat koja nam je obećana kroz pobožnu upotrebu Svetih Tajni. Moramo tražiti milost koja dolazi kroz disciplinovani život molitve, samoodricanja i dela milosrđa prema drugima. Moramo tražiti milost koja dolazi kroz ponizno, strpljivo proučavanje Svetog pisma umom Crkve.

Tako ćemo, i samo tako, postati sinovi Božiji u slavi, vaskrsnuti sa slavnim telom vaskrsenja, sjedinjeni sa Bogom u Hristu, sinovi na najsavršeniji način na koji stvorenja mogu biti.

Ta slava će biti završetak sve naše nade. Nadajmo se toj slavi živeći sada kao usvojeni sinovi po blagodati.
(Zoran Minić)

Molitva dana
*
Milostivi Oče,
koji si podario prvomučeniku Stefanu
blagodat da se moli za one koji su ga kamenovali:
podari da u svim našim stradanjima za istinu
možemo naučiti da volimo čak i svoje neprijatelje
i da tražimo oproštaj za one koji žele da nas povrede,
gledajući na nebo Onoga koji je za nas raspet,
Isusa Hrista, našeg posrednika i zastupnika,
koji je živ i sa Tobom caruje,
u jedinstvu Duha Svetoga,
jedan Bog, sada i u vekove vekova.
Amin.

Čitanja:
– Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima 4,1-7
– Sveto Jevanđelje po Mateju 1,18-25