Sveštenička služba u hrišćanskoj tradiciji ne predstavlja profesionalno opredeljenje u uobičajenom smislu te reči, niti položaj koji se stiče ličnom ambicijom ili samoproglašenjem. Ona se razumeva kao poseban oblik poziva – duhovnog, eklisiološkog i pastirskog – kroz koji pojedinac stupa u službu Bogu i Njegovoj Crkvi radi izgradnje zajednice vernih. Upravo zato sveštenička služba istovremeno podrazumeva i dar i odgovornost: dar, jer se prima kao poziv, i odgovornost, jer se vrši u ime Crkve i radi dobra naroda Božijeg.

Hrišćanske crkve tokom svoje istorije razvile su različite oblike crkvenog uređenja, discipline i načina organizovanja svešteničke službe. Te razlike nisu nužno izraz suprotstavljenosti, već svedoče o istorijskom, kulturnom i kanonskom razvoju različitih crkvenih zajednica. Tako i u okviru anglikanske tradicije postoje različite provincije, dijeceze i crkvene jurisdikcije koje mogu imati različite postupke u pogledu bogoslovskog obrazovanja, pripreme kandidata, načina rukopoloženja i uslova za pristup svešteničkoj službi.

Međutim, bez obzira na različitosti u organizaciji i praksi, jedno načelo ostaje zajedničko svim uređenim crkvenim zajednicama: sveštenička služba ne nastaje privatnom odlukom pojedinca, već kroz crkveno prepoznavanje poziva i u okvirima kanonskog poretka. Drugim rečima, niko ne postaje sveštenik sam od sebe – već kroz život Crkve, njenu molitvu, rasuđivanje i blagoslov.

U anglikanskim i episkopalnim anglikanskim crkvama put ka svešteničkoj službi najčešće započinje iskustvom ličnog poziva – unutrašnjim osećanjem da je čovek pozvan da svoje vreme, darove i život posveti Bogu i služenju drugima. Ipak, taj lični doživljaj nije sam po sebi dovoljan uslov za stupanje u sveštenstvo. U anglikanskom razumevanju, poziv se ne posmatra isključivo kao individualno iskustvo, već kao nešto što mora biti prepoznato i potvrđeno od strane crkvene zajednice.

Zbog toga kandidat obično prolazi kroz proces duhovnog razlučivanja i kanonske pripreme. Taj proces obuhvata razgovore sa sveštenikom i nadležnim episkopom, duhovno vođstvo, procenu zrelosti i sposobnosti za službu, kao i odgovarajuću bogoslovsku i pastirsku formaciju. U zavisnosti od konkretne anglikanske provincije ili dijeceze, ova priprema može uključivati akademsko bogoslovsko obrazovanje, praktičnu službu u parohijskom životu, liturgijsku obuku i period duhovnog oblikovanja.

U mnogim anglikanskim zajednicama rukopoloženje se vrši postepeno. Kandidat se najpre rukopolaže u đakonsku službu, koja predstavlja prvi stepen sveštenog služenja i period praktičnog i duhovnog sazrevanja. Tek nakon vremena provedenog u toj službi, i nakon dalje procene i preporuke Crkve, kandidat može biti rukopoložen za sveštenika. Celokupan proces odvija se u skladu sa kanonima Crkve i pod pastirskom i kanonskom odgovornošću episkopa.

Ovakvo razumevanje sveštenstva ukazuje da služba nije pitanje statusa, već poziva na žrtvu, vernost i odgovornost. Sveštenik nije postavljen iznad naroda, već među narod – da služi, podučava, moli se i svedoči prisustvo Hristovo u životu zajednice. Njegova uloga nije upravljanje radi vlasti, već pastirsko staranje radi duhovnog dobra poverenog mu naroda.

U tom smislu, sveštenička služba predstavlja jedan od najdubljih oblika hrišćanskog služenja. Ona zahteva bogoslovsku ozbiljnost, duhovnu zrelost, ličnu disciplinu i stalnu spremnost na učenje i služenje. Istovremeno, ona ostaje služba nade, jer kroz nju Crkva nastavlja svoje poslanje svedočenja Jevanđelja u svetu.

Episkopalna anglikanska zajednica u Srbiji, kao crkva i verska zajednica, prepoznaje značaj negovanja duhovnih poziva i ohrabruje sve koji u sebi prepoznaju poziv ka bilo kom obliku crkvenog služenja – bilo da je reč o svešteničkom, đakonskom, laičkom, pastirskom ili drugom vidu službe – da nam se slobodno obrate.

Naša namera nije da donosimo odluke umesto pojedinaca, već da budemo prostor razgovora, duhovnog praćenja, podrške i zajedničkog prepoznavanja poziva u duhu vere, molitve i crkvenog poretka.

Jer istinski poziv ne počinje u težnji ka položaju, već u spremnosti da se odgovori na Božiji poziv i da se svoj život stavi u službu Bogu i bližnjima.