U ovom odlomku Isus govori mnoštvu koje Ga prati. To mnoštvo je bilo veliko – mnogi su Ga slušali, divili Mu se, išli za Njim jer su čuli o čudima, isceljenjima, o rečima koje su donosile nadu. Ali Isus, umesto da iskoristi popularnost, čini nešto neočekivano: On se okreće ka njima i izgovara najteže reči o tome šta znači biti Njegov učenik.

 

Isus ne traži samo simpatizere.

Ne traži posmatrače.

On zove učenike.

 

I zato postavlja tri jasna uslova.

 

1. Hrist mora biti na prvom mestu (st. 26)

 

„Ako neko dolazi k meni, a ne mrzi oca svojega i majku i ženu i decu… ne može biti moj učenik.“

 

Isus ovde ne poziva na doslovnu mržnju.

To bi bilo protivno svemu što je učio o ljubavi.

 

On govori o prioritetu.

On mora biti iznad svega i svakoga:

iznad porodičnih veza,

iznad naših emocija,

iznad naših interesa,

iznad naših identiteta,

iznad naših ideja o sebi.

 

Hrist ne želi deo tvog srca.

On želi srce u celini.

 

2. Poneti svoj krst (st. 27)

 

„Ko ne nosi krst svoj i ide za mnom, ne može biti moj učenik.“

 

Krst u Isusovo vreme nije bio dekoracija, simbol, ogrlica ili slika.

Krst je bio instrument smrti.

 

Nositi svoj krst znači:

odreći se sebe,

odreći se starog života,

ostaviti greh, ponos, sebičnost,

biti spreman da trpiš nerazumevanje, podsmeh i gubitke – zbog Hrista.

 

Učenik ne ide za Hristom jer mu je udobno, nego jer veruje da On jeste Put, Istina i Život.

 

3. Svesno izabrati Hrista (st. 28–33)

 

Isus govori o čoveku koji gradi kulu i o caru koji ide u rat. Obojica najpre sedaju i procenjuju.

 

Jer pravo pitanje nije: „Da li Hrista volim?“

To je lako reći.

 

Pravo pitanje je: „Da li sam spreman da Hrista poslušam i onda kada je teško?“

 

Vera nije impuls.

Vera je odluka.

 

„Tako, dakle, svaki od vas koji se ne odrekne svega što ima, ne može biti moj učenik.“

(st. 33)

 

To ne znači da svako treba da ostavi sve svoje stvari, već da ništa što imamo ne sme biti važnije od Hrista.

 

ZAKLJUČAK

Hrist nije došao da gradi mnoštvo sledbenika, nego zajednicu učenika.

 

Mnoštvo je uzvikivalo „Osana!“

Isto to mnoštvo kasnije je vikali: „Raspni Ga!“

 

Ali učenici – iako slabi, neuki, plašljivi – ostali su uz Njega.

Njima je dao Duha Svetoga.

Njima je poverio misiju.

Njima je dao obećanje večnog života.

 

Jer:

 

Onaj ko izgubi svoj život zbog Hrista – naći će ga.

A onaj ko želi da ga sačuva – izgubiće ga.

 

Isus danas ne kaže: „Idi kući i razmisli da li Me voliš.“

 

On kaže: „Razmisli da li si spreman da Me slediš.“