Uvod: U vremenu kada informacije grme sa svih strana, kada svakodnevica deluje kao trka bez kraja, kada nemir spolja postaje nemir iznutra – pitamo se: gde je mir? Da li je on u tišini? U izolaciji? Ili je možda stvar unutrašnjeg pogleda?
Središnja poruka: Mir nije odsustvo buke, već prisustvo smisla. Prava tišina nije kada se ništa ne čuje – već kada srce zna gde pripada.
„Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam…“ – rekao je Isus, ne kao utešnu reč, već kao poziv da taj mir postane naš stalni način postojanja.
Tri tačke oslonca:
1. Prihvatanje realnosti, a ne bekstvo od nje – Mir dolazi ne kada kontrolišemo svet, već kada prestanemo da mu robujemo.
2. Povezanost sa većim od sebe – kroz molitvu, tišinu, liturgiju, zajednicu.
3. Praktikovanje zahvalnosti i prisutnosti – jer trenutak sadašnji je jedino mesto gde Bog prebiva.
Zaključak: Mir je moguće naći – ne onda kada se okolnosti smire, već kada se mi oslonimo na Onoga koji smiruje oluje. I taj mir nije slabost. On je snaga — koja menja svet, jednu osobu po jednu.