U vremenu kada mnoge verske tradicije tonu u polarizaciju — između dogmatskog rigorizma i potpune relativizacije — otkrio sam nešto što me je duboko dodirnulo: klasični anglikanizam. Ne kao ideološki izbor, već kao duhovni dom koji čuva drevnu veru, a istovremeno govori jezikom čoveka našeg doba.

Šta je klasični anglikanizam?

To je oblik anglikanske vere koji se temelji na dokumentima i bogoslovlju 16. i 17. veka: Knjiga zajedničkih molitava, Trideset devet članova vere i dela ranih teologa poput Ričarda Hukera. Ali to nije mrtva tradicija — to je živo nasleđe koje nudi duboku i razumsku veru, lepotu bogosluženja i kontinuitet sa Crkvom prvih vekova.

Teološki — Pismo, razum i predanje:

Klasični anglikanizam stoji na tri stuba: Sveto pismo kao vrhovni autoritet, razum kao dar Božiji za tumačenje i predanje drevne Crkve kao orijentir. On ne traži da se odreknem misli, ali ni da mislim bez korena. Za mene, to je bila sloboda: da verujem duboko, ali i da pitam, razmišljam, i učim.

Istorijski — Putem sredine:

Ovaj put vere nije ni papistički, ni radikalno protestantski. To je „via media“ — put sredine. U njemu sam našao način da živim svoju veru kao nešto što je i saborno i reformisano i staro i novo, bez potrebe za ekstremima.

Lično — Molitva, mir i ritam:

Kada sam prvi put otvorio Knjigu zajedničkih molitava, osetio sam kao da je neko molitve moje duše već davno napisao. U toj knjizi nema teatralnosti, ali ima dubine. Njena molitvena struktura mi je pomogla da uđem u ritam dana sa Bogom — bez gužve, bez pretvaranja. Samo ja, reč, i Njegovo prisustvo.

Zašto je ovo važno?

U svetu koji često viče i preti, klasični anglikanizam šapuće: „Bog je s nama, i istina se ne boji tišine.“ On nudi veru koja je bogata, ali ne opterećujuća. Molitvu koja uzdiže, ali ne odvaja. Za mene, to je postao ne samo put vere, već i put mira.

 

Molitva:

Gospode, Oče svetlosti i milosti,

uči me da Te tražim u istini,

da Ti prilazim sa poniznošću

i da hodim putem koji vodi u život.

 

Daruj mi duh razuma i mira,

da ne bežim od pitanja,

niti da se gordim odgovorima,

već da Te nalazim u svemu što je istinito,

dobro i sveto.

 

U tišini molitve,

nek Tvoja reč bude moja svetlost,

Tvoja milost moj dom,

a Tvoja Crkva moja porodica.

 

Postavi moje srce u ritam blagodati,

da živim svaki dan kao dar,

i da se u svemu uzdam u Tebe,

koji živiš i vladaš, sada i uvek.

Amin.