Draga braćo i sestre u Hristu,

Danas se prisećamo života i mučeništva biskupa Johna Coleridgea Pattesona i njegovih saputnika, koji su 1871. godine položili svoje živote na obalama Melanezije, svedočeći verno o Hristu. Njihova priča nas vraća onome što je suštinsko u Jevanđelju: pozivu da idemo, da se dajemo i da volimo do samog kraja.

Patteson je bio poslat kao pastir u daleke krajeve Tihog okeana, u zajednice koje do tada nisu znale Hristovo ime. On nije otišao kao osvajač, niti kao trgovac, već kao učenik i brat. Želeo je da uči jezik naroda, da poštuje njihove običaje i da zajedno s njima traži put u istini. U njegovom delu prepoznajemo ono što apostol Pavle piše: „Svima sam bio sve, da pošto-poto neke spasem“ (1. Kor 9,22).

Ipak, njegov život se završio nasilno. On i njegovi saputnici ubijeni su kao žrtve straha i nesporazuma. Ali u Božjim očima, njihova krv nije prolivena uzalud. Njihovo svedočenje postalo je seme Crkve u Melaneziji, koja i danas živi, moli se i okuplja u ime Isusa Hrista.

Mučeništvo nas uvek podseća da je Crkva rođena u žrtvi i da je naše krštenje poziv da sledimo Gospoda ne samo u radosti, već i u patnji. To ne znači da svi moramo umreti za veru, ali znači da smo svi pozvani da živimo sa hrabrošću, sa smelošću ljubavi, sa spremnošću da damo sebe.

Danas, gledajući na primer biskupa Pattesona i njegovih saputnika, pitamo se: gde nas Gospod poziva da svedočimo ljubav? Gde nas zove da rizikujemo — možda ne svoj život, ali svakako svoju udobnost — da bismo doneli mir, pomirenje i nadu onima kojima je potrebna?

Na kraju, mučenici nas uče da Hristova pobeda dolazi kroz križ. Oni nas uče da smrt nema poslednju reč. Njihova pesma se nastavlja u Crkvi koja slavi, i u Kraljevstvu koje dolazi.

 

Molitva

Bože ljubavi i mira,

Ti si poslao svog slugu, biskupa Johna Coleridgea Pattesona, i njegove saputnike

da donesu Jevanđelje narodima Melanezije,

i primio si njihovu veru zapečaćenu krvlju mučeništva.

Daj i nama, po njihovom primeru, hrabrost da sledimo Hrista bez straha,

da govorimo istinu u ljubavi,

i da donosimo tvoje pomirenje u ovaj ranjeni svet.

Učini da Crkva u svim narodima bude znak tvoga Carstva,

gde će svaka mržnja prestati,

i svako pleme i jezik slaviti Isusa Hrista, Gospoda našeg,

koji živi i vlada s tobom i Duhom Svetim,

jedan Bog, sada i u vekove vekova.

Amin.