(Čitanja: Psalam 23; Jov 19:23–27a; Matej 10:16–22)
Crkva — mesto vernosti, stradanja i nade
Draga braćo i sestre u Hristu,
Danas slavimo spomen svetog Kiprijana, episkopa Kartagine i mučenika za Hrista, koji je život svoj položio u vreme progonstva careva Decija i Valerijana. Njegova smrt 258. godine nije bila kraj njegovog svedočanstva, već početak njegove besmrtnosti u Hristu. U njemu vidimo primer pastira koji je voleo svoju Crkvu više nego svoj život, i koji je u vremenima velikog iskušenja pozvao narod Božiji na jedinstvo, ljubav i veru.
U Evanđelju po Mateju, čujemo Isusove reči: „Evo ja vas šaljem kao ovce među vukove… bićete omrznuti od sviju imena moga radi; ali koji pretrpi do kraja, taj će se spasti.“ (Mt 10:16,22) Te reči su istinite ne samo za apostole, već i za sve svedoke Hristove ljubavi kroz vekove. Kiprijan je bio jedan od njih. Kao episkop, on nije napustio svoj narod u vreme kuge i progona. Nije bežao od odgovornosti, već je ostao — da bi bio pastir, lekar, posrednik, mučenik.
Njegovo učenje, posebno u spisima kao što su O jedinstvu Crkve (De unitate ecclesiae), ostaje dragocen deo hrišćanske tradicije. Kiprijan nas podseća da Crkva nije samo institucija, već telo Hristovo, živo i sveto, sazdano na ljubavi, žrtvi i istini. Njegova čuvena rečenica: „Ko nema Crkvu za majku, ne može imati Boga za Oca“ — govori nam o tome da se vera ne živi izolovano, već u zajednici, u telu Hristovom, gde delimo i radost i stradanje.
Ali ta zajednica nije savršena. U vreme Kiprijana, pojavili su se oni koji su iz straha ili slabosti otpali od vere. Crkva je tada vodila teške rasprave: mogu li se otpali vratiti? Kiprijan je odgovorio: da, ali uz pokajanje i ljubav. On je bio i strog i milostiv, držeći se istine, ali uvek s nadom u obnovu.
A to je suština i anglikanske teologije — držanje zajedništva uz slobodu savesti, ljubav uz istinu, tradiciju uz živu veru. Naša vera nije vera ideologije, već živa vera u Vaskrslog Hrista, koja se pokazuje u zajedništvu, u bogosluženju, u ljubavi prema bližnjima, i u spremnosti da stradamo radi istine.
Sveti Kiprijan nas poziva danas da ne bežimo od konflikata, straha ili bola — već da ih pretrpimo u Hristu. On nas poziva da volimo Crkvu ne kao instituciju moći, već kao majku koja nas vodi ka Bogu. I, što je najvažnije, poziva nas da svoj život položimo — ne nužno u mučeništvu krvi, već u mučeništvu svakodnevne vernosti, molitve, služenja i praštanja.
Da se molimo danas, draga braćo i sestre, da dobijemo hrabrost svetog Kiprijana, veru apostola, i ljubav Hristovu — kako bismo u ovom vremenu, koje ima svoje progone i izazove, bili svedoci večne istine: da je Hristos živ, i da nas poziva da Mu služimo u istini i ljubavi, do kraja.
Amin.
Bože, izvor vere i istine, koji si darovao svetog Kiprijana kao mudrog pastira i hrabrog mučenika svojoj Crkvi: daj nam, molimo Te, istu hrabrost u svedočenju Tvog Evanđelja, vernost u stradanju, i ljubav koja ne posustaje, da bi Crkva, zadržavajući jedinstvo u Tebi, rastući u milosrđu i istini, postala svetlost u svetu. Kroz Isusa Hrista, našeg Gospoda. Amin.

Molitva Svetom Kiprijanu Kartaginjanskom, episkopu i mučeniku

O sveštenomučeniče Hristov, Kiprijane,
verni pastiru i neustrašivi ispovedniče Istine,
koji si život svoj položio za stado Hristovo,
i u vreme gonjenja Crkve pokazao si se kao stub i svetilnik vere,
moli se za nas grešne, koji sa ljubavlju praznujemo spomen tvoj.

Daruj nam, po tvojim svetim molitvama,
da i mi, sledujući tebi,
čuvamo jedinstvo Crkve, ljubav prema bližnjima,
i revnost u istinitom ispovedanju Gospoda našeg Isusa Hrista.

O, mučeniče sveti, koji nisi poštedeo ni život svoj,
no radosno si primio venac stradanja,
moli Hrista Boga da nam daruje
tvrdu veru, smirenje, i trpljenje u iskušenjima.

Neka tvoja molitva uznesena sa horom svetih
bude kao kadilo blagouhano pred prestolom Božijim,
da se i mi udostojimo da budemo pričasnici svetih,
u Carstvu Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova.

Amin.