Marko 13,33-37: Pazite, budite budni, jer ne znate kad je vreme da se to dogodi. To je kao kad čovek otputuje u drugu zemlju i upravljanje svojom kućom poveri svojim robovima, svakome odredi posao, a vrataru zapovedi da bdi. Zato bdite, jer ne znate kad će doći gospodar kuće, da li uveče ili u ponoć ili pre zore ili rano ujutru, da vas ne bi, kad iznenada dođe, našao kako spavate. A što vama kažem, kažem svima Bdite.

Ima jedna simpatična priča koja ide ovako: neki otac kuca na vrata spavaće sobe u kojoj njegov sin spava. ‘Sine, probudi se!’- kaže otac.

Iznutra, sin uzvraća: ‘Jao, tata, ja bih još da spavam. Ne ustaje mi se.’ Otac će odgovara malo glasnije: ‘Sine, ustaj. Moraš u školu. Zakasnićeš.’ Sin odgovara: ‘Ali ja ne želim da idem u školu.’ ‘Šta to govoriš? Zašto ne želiš da ideš u školu?’ ‘Zbog tri razloga’, odgovara sin. ‘Prvo, u školi je tako dosadno; drugo, u školi me deca zadirkuju; i treće, jednostavno ne podnosim školu.’

Otac, vidno uzrujan, odgovara sinu: ‘E kada tako govoriš, sada ću ja tebi nabrojati tri razloga zašto moraš ići u školu: prvo sine, to je tvoja dužnost; drugo, ti imaš 45 godina; i treće, sine, ne zaboravi da si ti učitelj i razdredni starešina.’

Često smo slični sinu iz priče. Rado bismo prespavali mnoge životne izazove. Zatvaramo oči pred stvarnošću, bežimo u uspavanost koja poprima različite oblike: komotnost, površnost, ravnodušnost, samozadovoljstvo. Ako svemu tome dodamo i duhovnu uspavanost koja zamračuje pogled na ono što je bitno i dragoceno u životu, tada nije preterano reći da ‘većina ljudi spava, a da toga nisu ni svesni. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se spavajući, odgajaju decu spavajući, umiru spavajući, a da se nikada nisu stvarno probudili.

Isus u današnjem jevanđelju kaže: Pazite. Bdite jer ne znate kada je čas. Vreme adventa (period pre Božića) je poziv hrišćanima na evanđeosku krepost budnosti.

Gospodar treba biti stalno prisutan u mislima svojih sluga. Evanđeoska budnost znači budnost pred zlom u svim njegovim pojavama. Hrišćanin se ne sme uljuljati u lažne sigurnosti. To kao cilj znači da se učimo kako da svesno živimo. Svaki čas bi mogao biti zadnji čas. Svaki trenutak je neponovljiv. Zbog toga moramo svesno odlučiti uz šta vežemo naše srce i pamet.

Svakodnevno smo izloženi mnoštvu poruka iz anonimnih središta moći, koje su umotane u celofan tobožnjeg humanizma, dobro kamuflirane, koje podmuklo ulaze u naš mentalni sklop, u naše porodice. Na um mi dolaze reči koje je Gospod uputio proroku Isaiji: ‘Ovako mi reče Gospod, Bog moj: Idi, postavi stražara. Ono što vidi, neka javi. Stražar kao lopov povika: Stojim stalno na traži, Gospode, danju i na straži čitavu noć.’ (Isaija 21,6.8)

Da li hrišćani mogu to reći o sebi?  ‘Stražaru, koje je doba noći?’  Da li znamo koje je doba noći? Ili hrišćani spavaju kao i ostali i ništa ne primećuju?  Niko ne bdi. Nema stražara, nema svetiljki koje se stavljaju na sto da svetle ukućanima. Ako je u nama hrišćanima tama, koliko će tek biti tama u svetu!?  Vreme je da se prenemo od sna.

Svakome od nas Bog je poverio posao u njegovoj kući koja je celi svet. To nam kaže Isus u priči o čoveku koji polazeći na put ostavlja svoju kuću slugama na upravljanje. Ponekada mislimo da smo beznačajni, da naš mali život nema većeg uticaja na tok zbivanja u svetu. To je sasvim pogrešna pretpostavka. Bogu je itekako važno kako ćemo odigrati svoju ulogu na pozornici života. Valja biti budan kako bismo čuli Božje kucanje na našim vratima.

Šta je naše nasleđe? Ne mislim na finansijsko ili materijalno nasleđe, nego na to kako smo potrošili život koji nam je Bog darovao? Šta smo napravili sa svojim vremenom na zemlji? Šta ćemo poneti sa sobom? Odgovor bi trebao da se odnosi na našu duhovnost, na naša dobra dela, na to da smo u životu pomagali i voleli druge. To je osnovna tema hrišćanstva. Ako život sagledamo kao putovanje u sklopu kojega ostvarujemo svoju misiju za Boga, za druge i za sebe, tada nema mesta pospanosti.

Amin.

Molitva: Svemogući Bože, podari nam milsot da možemo odbaciti dela tame i staviti na sebe oklop svetlosti, sada u ovom smrtnom životu u kome nas je Tvoj Sin Isus Hristos posetio sa najvećom poniznošću, da bismo poslednjega dana, kada ponovo dođe u svojoj uzvišenoj Slavi, da sudi živima i mrvima, mogli ustati u večni život, kroz Njega koji živi i vlada sa Tobom i Svetim Duhom, sada i uvek. Amin.