1.Samuilova 17,55-18,3.

 

Prijateljstvo između Jonatana i Davida je jedan od klasičnih biblijskih opisa onog što Bog želi da da svima nama.  Ali kao i svi Božji darovi, i ovaj ima nekoliko iznenađenja.

U skorije vreme postalo je veoma popularno da se naše društvo karakteriše kao nezainteresovano za predane odnose, i preokupirano individualnom potragom za srešom.  Mislim da to nije istina.  Mislim da smo mi veoma zainteresovani za predana prijateljstva, samo što nismo baš dobri u njima.

Ako upitate ljude zašto se opiru prijateljstvima, neki će vam reći da su se jednom opekli, i da im je teško da nekoga ponovo puste da im se približi.  Ostali će vam reći da je problem u tome što ne znaju kako da steknu prijatelje.  Jedan čovek mi je rekao da je bio veoma uspešan u sticanju novca, ali sticanje prijatelja mu je išlo znatno teže.  Drugi će reći da su samo previše zauzeti.  Opet neki će reći da je naše društvo danas previše mobilno i da je teško ulagati u ljude koji ulaze i izlaze iz naših života.  Dobro, to sve jesu izazovi za prijateljstva, ali ne i naš osnovni problem.  Dozvolite mi da vam kažem sta ja mislim da je problem broj jedan kod pronalaženja prijatelja.  Ne znamo kako da ih prihvatimo.

Očajni, jer nas novac, seks ili moć čine srećnima kažemo sebi da je sve što nam zaista treba da imamo prijatelja ili dva.  Ali život niej nešto što mi tvorimo. To je nešto što primamo od Tvorca.  Nigde to nije očiglednije nego u prijateljstvu.  Mi zapravo ne „stičemo prijatelje“.  Mi ih primamo kao milost Božju.  Prema našem današnjem tekstu, prijatelji koje vam Bog daje nisu ona vrsta prijatelja koje biste stekli za sebe.

Po svemu sudeći, Jonatan i David nisu imali posla a da budu prijatelji.  Većina stvari koej nas je društvo naučilo o negovanju prijateljstva pada u vodu u ovom slučaju.  Oni nisu proveli mnogo vremena zajedno i nisu se nadali da će se družiti i u budućnosti.  Oni nemaju ništa zajedničko i potiču iz neverovatno različitih sredina.  Princ Jonatan, sin cara Saula, dobio je najbolje obrazovanje i uživao sve privilegije odrastanja na carskom dvoru.  David je obrazovan u divljini sa gomilom ovaca.  Ovo prijateljstvo je jedino Bog mogao da stvori.

Kako izgleda susreli su se odmah pošto je David ubio Golitaja.  Car Saul pozvao je Davida da ga poseti u Jerusalimu.  I David je došao noseći sa sobom glavu Golijata.  Što je nešto što bi smao mladić koji je odrastao u divljini uradio. Možete li zamisliti ovu scenu na carskom dvoru gde su svi najvinije obučeni, Saula kako sedi na centralnom trovu. Tu svoji krvavi David, i nešto od Golijata.  Mora da su svi bili zgroženi ovim. Svi ….svi osim Jonatana.

Kaže nam se da je Jonatanova duša bila povezana sa dušom Davida. U starom prevodu Biblije reč koja stoji glasi „sjedinjena“.  Pa tekst glasi: „Jonatanova duša beše sjedinjena sa dušom Davida.“ U hebrejskom reč je u pasivu što znači da je to nešto što se desilo Jonatanu. Ovo nije bilo prijateljstvo koje je on izabrao.  Bilo je izabrano za njega, od Boga.

Ovo što ovo čini još snažnijim je to što je car Saul upravo okončao uznemirujući razogovor sa Davidom pitajući ga: „Čiji si sin mladiću?“  Saul je već poznavao Davida i dobro je znao da je on sin Jesejev.  Kada je David dolazio na carski dvor da svira harfu za Saula, bio je predstavljen kao sin Jesejev.  Saul je čak i bio u kontaktu sa Jesejem oko Davida.  Ali pošto je sada David bio proslavljen kao ubica diva, Saul se osetio ugroženim i znao je da mora da stekne vlast nad ovim dečakom.  Tako je njegov plan bio da načini Davida članom svog doma.  Kaže nam se da Saul nije hteo da pusti Davida da ode.  Neki od poznavalaca Biblije ukazivali su da je pitanje, „Čiji si sin?“, bilo način da se pita: „Hoćeš li biti moj sin?“  To je tekst lojalnosti.  Test na kome je David pao, ponovo odgovarajući da je on sin Jesejev.

Saul je očajnički želeo da ovlada Davidom, što je način na koji mnogi od nas pristupaju prijateljstvima, i zbog toga odbijamo prijatelje.  Kao i Saul, mi ne želimo zaista prijatelje kada imamo planove za njih.  Ako vam je potreban prijatelj da ne budete usamljeni ili da bude vaš pratilac, onda svodite Davida na njegovu instrumentalnu vrednost u vašem životu.  Prijateljstva bazirana na potrebama su zavisnost, i nće vas zadovoljiti ništa više od novca, seksa ili moći.

Evo kontrasta: Saul želi da ovlada Davidom da bi zadovoljio svoje potrebe, Jonatan samo želi da voli Davida.  Kaže se: „Duša Jonatanova beše sjedinjena sa dušom Davidovom, i on ga zavole kao dušu svoju.“  Sada, to pretpostavlja i određenu količinu samoljublja.  Za neke od nas, kada bi voleli drugog kao što volimo sebe ne bi bilo veliki blagoslov.  Ali Jonatan nije trebao Davida u svom životu da pronađe ljubav.  Tako je tajna za dobijanje prijatelja da prvo budemo dovoljni samima sebi pred Bogom.  Tek onda ste slobodni da pružite ljubav drugima.

Jonatan skida svoj carski ogrtač i mač i daje ih Davidu.  To je kao da Jonatan pomaže Davidu da ispuni svoj poziv pomazanika i postane car.  To je biblijska definicija pravog prijateljstva.  Prijatelj je onaj koji je od strane Boga sjedinjen sa vašom dušom u cilju pomaganja da ispunite svoj poziv.

C.S.Luis (C.S.Lewis) je napisao da je stav prijatelja da stoje jedan pored drugoga, gledajući napred, na suprot ljubavnicima koji se gledaju licem u lice: „Prijateljstvo mora da bude u vezi nečega.  Zato oni koji prosto žele prijatelje niakda ne mogu da ih imaju.  Oni koji nemaju ništa ne mogu da dele bilo šta; oni koji ne idu nikuda ne mogu imati saputnike.“

Ovo shvatanje prijateljstva veoma se razlikuje od onog koje smo naučili iz popularne kulture, koja nam kaže da je veza jedino plan.  Prema Bibliji, jedini plan je odgovoriti na poziv Boga, i kao i ostatak života, vaši prijatelji trebaju da vas drže usredsređene na taj jedini poziv.

Ovo takođe znači da se u biblijskim prijateljstvima ne radi čak ni o obostranosti.  Šta Jonatan dobija od svog prijateljstva sa Davidom? Ništa, osim mnogo patnji i sukoba sa svojim ocem koji želi da očuva svoju dinastiju. Pa zašto bi se onda Jonatan sprijateljio sa Davidom i pomogao mu da ispuni svoj poziv pomazanika da vlada Izraelom čak i kada to znači da Jonatan neće biti sledeći car? Zato što bog sjedinjuje njegovu dušu sa Davidovom dušom.  Ovo znači da je Jonatan spoznao sopstveni poziv.  A to je da bude Davidov duhovni prijatelj.

Prijateljstvo je jedno od najpotcenjenijih sredstava bežbanja duhovnosti.  Važno je za naše duše kao i molitva i proučavanje Biblije.  Gotovo je sakrament. Poput vode, ili hleba i vina, prijateljstvo uzima ono što je obično u ljudskom iskustvu i pretvara ga u nešto sveto.  Ali u prijateljstvu se nikada ne radi o prijateljima, ne više nego o vodi i krštenju. Uvek se i jedino radi o svetim Božjim ciljevima u životu jednih i drugih.

Jevrejski teolog Abraham Hešel (Abraham Heschel) napisao je da je tvar koja, u Pismu, vezu čini svetom, kreativni prostor koji se formira između ljudi.  Upravo se u ovaj prostor Sveti spušta.  Isus je rekao gotovo istu stvar kada je obećao: „Gde su dvojica ili trojica okupljeni u moje ime, i ja ću biti među njima.“ I u Starom i u Novom zavetu nalazimo istu fantastičnu tvrdnju da ne možemo spoznati svete Božje ciljeve bez tog svetog prostora između duhovnih prijatelja koje ispunjava Bog.  Bez duhovnog prijatelja nema kreativnog prostora, nema prepoznavanja Spasitelja među nama, nema razumevanja našeg poziva u životu.  Tako da nikako nije dovoljni da kao anonimusi učestvujemo na bogosluženjima. Trebate biti sjedinjeni sa nečijom dušom.

Kada sam čitao ovaj izveštaj, želeo sam da imam prijatelj kao što je Jonatan.  Ali kada sma malo sazreo u veri, shvatio sam da je to pogrešna molitva.  Ono što trebam da tražim je ne kako da nađem prijatelja kakav je Jonatan, već kako da budem prijatelj kakav je Jonatan.  Sa kim Bog sjedinjuje vašu dušu? Ispunjenje čijeg svetog poziva vi pomažete, bez obzira na cenu? Ovo su pitanja koja Biblija postavlja danas.

Situacija se još i pogoršava između Davida i Saula koji je pobesneo od ljubomore zbog Davidovih pobeda nad Filistejcima. Jonatan pokušava da posreduje kod svog oca, ali bez uspeha.  Posle Saulovog šestog pokušaja da ubije Davije, postaje bolno jasno da David mora da beži da bi spasao život.

U dvadesetom poglavlju 1.knjige Samuilove dat nam je uvdi na srceparajući dan kada ova dvojica najboljih prijatelja moraju da se oproste svestni da se više nikada neće videti. David se skrivao u poljima. Jonatan je došao noseći užasne vesti da sa Saulom neće biti pomirenja.  Njih dvojica pali su jedno drugome na grudi, plačući, naročito David.  Ali Jonatan mu reče: „Idi s mirom, kao što smo se zakleli obojica imenom Gospodnjim, rekavši: Gospod da je svedok između mene i tebe i između mojega sjemena i tvojega sjemena dovijeka.“

U svakom prijateljstvu dolazi dan za oproštaj. I to nije samo zaot što živimo u mobilnom društvu.  Već zato što se prijateljstva, kao i svi Božiji darovi moraju držati otvorenih ruku. Doći će dan za opraštanje od nekoga koga ne želite da napustite.  Čak i ako se taj dan može odložiti do sahrane, on će ipak doći.  Kako da preživite oproštaj od duhovnog prijatelja?  Na način na koji je Jonatan.  Sećajući se da je Gospod bio taj koji vam je podario to prijateljstvo, i da je Gospod svetod doveka.

Nisu nikada okolnosti bile te koje su stvorile Jonatanovo i Davidovo prijatelstvo.  Bio je to Gospod koji je bio u kreativnom prostoru između njih.  Čak i ako je taj prostor povećan velikom daljinom, Gospod ostaje između vas zauvek. Pošto je Gospod zaslužan za ljubav koju ste uživali, a Gospod ostaje, to znači da možete sčuvti ljubav.  To je jedina stvar koju zadržavamo, čak i dok prelazimo reku ka Nebu, gde više neće biti rastanaka.

 

 

Pomolimo se:

Danas, o Bože, molimo da ne budemo kao Saul koji ovladava ljudima, već da budemo kao Jonatan koji voli prijatelja i traga za ispunjenjem Tvoga svetog poziva u njegovom ili njenom životu, po svaku cenu.

Beskonačni, Ti si blesnuo večnim u obično i uznemirio nas, nadahnuo da tražimo odgovore na pitanja i ohrabrio da živimo uprkos onim neodgovorenim.  Na nemiru bez Tebe i miru u Tebi, prah ti je zahvalan.