Kad god čujem Isusove reči: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“ (Marko 12:31), uvek zastanem. Jer, znaš, svi se mi trudimo da budemo dobri prema drugima. Da pomognemo, da oprostimo, da budemo ljubazni. Ali ono što često zaboravimo jeste drugi deo te rečenice – kao samoga sebe.
A kako da volimo druge ako ne znamo da volimo sebe?
Nekad mi se desi da pogledam u ogledalo i ne vidim ono što Bog vidi. Vidim greške, slabosti, neuspehe. Možda si i ti imao takve trenutke – kada misliš da nisi dovoljno dobar, da si premalo uradio, da te ljudi ne razumeju. Ali Bog te gleda drugačije. Isus te gleda sa ljubavlju koja ne zavisi od toga koliko si uspešan, koliko si savršen ili koliko si “popravan”. On te voli onakvog kakav jesi, baš sada, u ovom trenutku.
Zato te danas ne pozivam samo da voliš druge – već da naučiš da voliš sebe. Ne sebično, ne površno, već duboko, istinski, onako kako te Isus voli.
Znaš šta mi je pomoglo? Da shvatim da nisam stvoren da budem neko drugi. Da nisam greška. Da moja vrednost nije u onome što radim, već u onome ko sam – Božje dete. I ti si Božje dete. I Bog ne greši u svojim kreacijama.
Isus nas nije učio da sebe stavljamo na poslednje mesto – učio nas je da služimo iz ljubavi, ne iz umanjivanja sebe. Da damo ono što imamo – ali ne ono što nemamo. Da budemo blagi prema sebi, jer tek kad prihvatiš Božju ljubav prema sebi, možeš je istinski deliti drugima.
Zato, voli sebe. Ne kao svet – koji traži savršen izgled, uspeh i titule. Već kao Hristos – koji gleda srce. Koji zna tvoje rane, tvoje padove, tvoje borbe – i ipak te voli bezuslovno.
Počni danas. Pogledaj se očima vere. Očima milosti. Očima ljubavi. I kada to uradiš, svet će početi da se menja – jer si ti pronašao mir u sebi.
Volite sebe – jer Isus vas je prvi zavoleo.