Jedna rečenica me godinama prati. Možda si je i ti negde čuo, možda si je zapisao u neku beležnicu ili samo preleteo pogledom na posteru. Pripisuje se Albertu Ajnštajnu, a glasi:

“Learn from yesterday, live for today, hope for tomorrow. The important thing is not to stop questioning.”

“Uči od juče, živi za danas, nadaj se sutrašnjem danu. Najvažnije je nikada ne prestati da postavljaš pitanja.”

Zvuči jednostavno. Ali u tih nekoliko reči nalazi se jedna cela filozofija života. I, što sam stariji, sve mi je jasnije – svaka reč tu ima svoju težinu, i ništa nije slučajno rečeno.

 

Uči od juče

Nekad pomislim koliko bi život bio lakši da možemo zaboraviti sve promašaje, greške, pogrešne izbore. Ali onda se setim da baš te stvari oblikuju ono što danas jesmo.

Juče je naš učitelj. Nije idealan – zna biti strog i nemilosrdan. Ali ako mu damo pažnju, ima šta da nas nauči.

Učio sam iz svojih padova više nego iz uspeha. I to je, verujem, univerzalna istina.

Ne treba živeti u prošlosti, ali treba naučiti njen jezik. Da bismo se oslobodili, moramo je razumeti.

 

Živi za danas

Danas je sve što imamo. Ne sutra, ne juče – danas.

U svetu koji stalno trči negde unapred, biti prisutan u sadašnjem trenutku postaje skoro revolucionarno.

Koliko puta si bio fizički prisutan, a duhom negde daleko? Koliko puta si propustio lepotu običnog trenutka – pogleda, reči, tišine – jer si mislio na ono što sledi ili ono što je bilo?

Danas je dragoceno. Neće se ponoviti. I vredno je da mu damo punu pažnju.

 

Nadaj se sutrašnjem danu

Nada je tiha snaga. Ne viče, ne gura se, ne obećava bajke – ali ne odustaje.

Kada sve deluje neizvesno, kada nas okolnosti zgnječe, kada ne vidimo dalje od sledećeg koraka – tada nas nada drži.

Ne zato što zna kako će biti, već zato što veruje da vredi probati još jednom.

Nadam se, jer verujem da svaki dan nosi mogućnost preokreta, novog pogleda, novog početka.

Najvažnije je nikada ne prestati da postavljaš pitanja

Evo gde ova rečenica postaje moćna. Možda čak najvažnija od svih misli u njoj.

Ne prestaj da pitaš. Ne prestaj da istražuješ, da sumnjaš, da tražiš.

Pitanje je početak svakog rasta. Kada prestanemo da pitamo, počinjemo da stagniramo.

I nisu samo naučna pitanja važna – već ona tiha, unutrašnja:

Ko sam ja zaista? Šta mi je važno? Zašto živim kako živim? Šta u meni želi da se izrazi?

Pitanja otvaraju vrata. Pitanja nas oslobađaju.

Za kraj

Ako bih morao da sve ovo svedem u jednu sliku, to bi bilo putovanje kroz vreme:

Prošlost nas uči, sadašnjost nas poziva, budućnost nas vuče napred.

Ali ono što nas sve vreme vodi – jeste glad da razumemo, da budemo više, dublje, iskrenije.

Uči. Živi. Nadaj se. I pitaj.

To je, možda, najbolji način da budemo istinski živi.

+Petar