TEOLOŠKO PREDAVANjE: Član 22 – Čistilište, oproštaji, likovi svetih i relikvije
Uvod: Šta je „22. član“ i zašto je značajan?
22. član „Trideset devet članova vere“ izričito odbacuje:
- katoličku doktrinu o čistilištu,
- indulgencije (oproštaj greha),
- zazivanje svetih, kao i
- obrednu ulogu ikona i relikvija.
Navodi da su to izmišljotine „romske“ doktrine, bez biblijske osnove i suprotne Božijoj reči.
Ovaj član je bio reakcija na zloupotrebe srednjovekovnog katolicizma, naročito trgovinu oproštajima i narativna eksploatacija čistilišta.
Tekst člana 22
„The Romish Doctrine concerning Purgatory, Pardons, Worshipping and Adoration, as well of Images as of Reliques, and also Invocation of Saints, is a fond thing, vainly invented… rather repugnant to the Word of God.“
Ovaj tekst je jasno formulisana kritika ne samo doktrina, već i ritualne prakse koje su reformatori smatrali suvišnim ili štetnim.
Katolička perspektiva
A. Čistilište
- Katolička Crkva uči da postoji stanje privremenog očišćenja posle smrti, za duše spasene u veri, ali još ne potpuno očišćene (KKC 1030–1032).
- Ne smatra se „trećim mestom“, već šansom za puno sjedinjenje sa Bogom — očišćenje vremenitih posledica greha.
B. Oproštaji (indulgencije)
- Oslobađanje od vremenih kazni za grehe koji su oprošćeni ispovešću.
- Utemljeno u doktrini zajednice svetih i Crkvene nadležnosti da vezuje i razrešava greh.
V. Zazivanje svetih i relikvije
- Svetitelji se poštuju kao uzori i zahvalnica Bogu.
- Relikvije se poštuju kao znak Božje prisutnosti, a zazivanje svetih je molitva verujućih, ne direktna zamena za Boga.
Pravoslavna perspektiva
- Pravoslavlje ne priznaje čistilište kao specifičnu instituciju, ali priprema duša kroz mitarstva i posthumnu molitvu.
- Ikone i relikvije služe kao sredstva milosti i učestvovanja u svetosti, ali ne i objekti štovanja.
- Zazivanje svetih smatra se prihvatljivim kao molitvena podrška, ne kao zamena za Hrista.
Anglikanska pozicija kroz vekove
A. Istorijski kontekst
- Između 16. i 17. veka, reformatori su smatrali da su doktrina o čistilištu i indulgencijama instrumentalizovane i zloupotrebljene.
- član je bio deo šire reforme crkvene vlasti i insistiranja na autoritetu Pisma.
B. Tumačenja člana
- Ne zabranjuje molitvu za pokojne, već odbacuje „romski“ sistem čistilišta i oproštaja.
- Mnogi anglikanci priznaju teološke razlike, ali ne nužno i totalno ukidanje ideje duhovne očišćenosti nakon smrti.
- Postoje viđenja da član isključuje samo određeni katolički model purgatorijuma, ne i druge eskatološke mogućnosti.
Savremeni anglikanski teolozi
N. T. Rajt
- U Surprised by Hope koristi apostolsku teologiju: ne prihvata tradicionalni purgatorijum, već sugeriše da sadašnji život funkcioniše kao “čišćenje” — patnje i transformacija sada su priprema za život u slavi.
- Rajt smatra da je purgatorijum mit refleksije patnje u sadašnjosti, a ne realna buduća lokacija.
Rouen Vilijams
- Iako ne komentariše direktno član 22, promoviše ikonologiju kao teofaniju, u skladu sa pravoslavnim pogledom.
- Podržava prisustvo svetih u liturgiji kao deo Crkvene zajednice, ali izbegava katoličke formulacije ritualnog zazivanja.
Dejvid Vilijam Braun
- Nudi modernu, nekaznenu teoriju purgatorijuma: duhovna transformacija koja je proces čićenja i oblikovanja, a ne bol i kazna.
Praktike u zajednicama
- Anglo-katolička struja vrši obnovu molitve za mrtve, simboličke počasti svetima, relikvija i liturgijskog sećanja, bez formalnog prihvatanja rimokatoličkog modela.
VII. Uporedna analiza
Element | Anglikanski član 22 | Pravoslavlje | Katolički nauka |
Čistilište | Odbacuje kao „romski mit“ | Malo formalno, ali otvoreno za duhovno čićenje | Postoji kao stanje očišćenja posle smrti |
Oproštaji / indulgencije | Odbacuje praksu i doktrinu | Ne postoji | Leži u teologiji zajednice svetih i autoritetu Crkve |
Zazivanje svetih | Zabranjeno kao zamena za Božiju molitvu | Podržano kao molitvena praksa | Dozvoljeno kao intercesija kroz svetitelje |
Relikvije i ikone | Odbacuje idolopoklonstvo | Kao prozor duhovne stvarnosti | Poštuje ih kao manifestaciju svetosti |
Zaključak: Kritika i prilika za ekumenski razgovor
- član je nastao u kontekstu borbe protiv dogmatske korupcije i ritualnog idolopoklonstva. Ipak, savremene teološke refleksije unutar anglikanstva ukazuju da:
- Ne mora isključiti ideju posthumne duhovne transformacije,
- Zazivanje svetih može biti reinterpretirano kao molitvena pomoć, ne kao zamena,
- Relikvije i ikone se mogu koristiti u liturgijskom i pobožnom životu, bez idolopoklonstva.
Teolozi poput Rajta, Vilijamsa i Brauna otvaraju vrata novom govoru o svetosti, zajedništvu živih i mrtvih, i o eskatologiji koja poštuje Pismo, ali ne zatvara prostor za bogatstvo predanja. U tom smislu — 22. član može postati temelj ekumenskog dijaloga, ne samo izraz starog konflikta.
Liturgijski primeri
Anglikanski običaji
- U visoko-crkvenim (anglo-katoličkim) zajednicama često se vrše službe za pokoj duše (Requiem Mass) i molitve za umrle, mada se one ne oslanjaju na formalno učenje o čistilištu.
- U molitvenom životu, čitaju se i tekstovi koji pozivaju na sećanje svetih i molbe za njihovu molitvenu podršku, ali uvek sa naglaskom da se samo Hristu obraćaju kao Spasitelju.
Pravoslavna Liturgija
- Pravoslavna crkva obilato koristi molitve za pokoj duša u svom bogosluženju (zaupokojena liturgija, parastos).
- Ikone i relikvije se čuvaju kao svetinja, a vernici im pristupaju sa dubokim poštovanjem i molitvom, koja je posrednička u odnosu na Božiju blagodat.
Katolička Liturgija
- Misa za pokojne je standardni deo bogosluženja. Indulgencije su javno dozvoljene kao sredstvo duhovne koristi, u skladu sa Katoličkim učenjem.
- Zazivanje svetih je izraženo u brojnim molitvama i akatistima, a poštovanje relikvija ima svoj poseban obredni značaj.
Patristički citati
Sveti Avgustin (354–430)
„Molimo se za pokojne, jer tako pokazujemo ljubav prema telu Hristovom… i u nadi da će im molitve živih pomoći.“ (De Civitate Dei, XXII, 30)
Sveti Jovan Zlatousti (347–407)
„Neka vernici ne sumnjaju u mogućnost molitve za one koji su prešli u drugi svet. To je delo ljubavi, ne zabluda.“ (Homiliae in epistolam ad Thessalonicenses)
Sveti Grigorije Niski (335–395)
„Zazivanje svetih nije idolopoklonstvo, već prizivanje onoga ko je živ u Hristu kao zastupnika i prijatelja.“ (De Spiritu Sancto)
Ekumenski dokumenti i savremeni dijalog
Održan je Sveti i Veliki Sabora Pravoslavne Crkve (2016)
- Sabor ističe važnost molitve za pokojne, ali upozorava na zloupotrebe i idolopoklonstvo u vezi sa relikvijama i obredima. Podržava istinsko zajedništvo živih i umrlih u Hristu.
Dokument Vatikana II — Lumen Gentium (1964)
- Naglašava zajednicu svetaca, prizivanje njihove pomoći, i učešće u svetosti Crkve, ali na osnovu jedinstva u Hristu.
Ekumenski dijalog između Anglikanske i Katoličke Crkve
- U dokumentu Anglican–Roman Catholic International Commission (ARCIC), priznaje se složenost učenja o čistilištu i molitvi za mrtve, a preporučuje da se dijalog vodi oko pojmova koji nisu samo bukvalni već i duhovni i teološki.
Zaključna misao
Teme poput čistilišta, oproštaja i zazivanja svetih otkrivaju duboke slojeve teologije o životu, smrti i večnosti. Dok 22. član Anglikanskog verovanja odražava istorijski otpor prema zloupotrebama, savremeni teolozi i crkve se sve više približavaju razumevanju koje poštuje i Pismo i Predanje.
Time ova tema postaje platforma za dublji ekumenski dijalog, u kojem se zajednički traga za istinom o životu posle smrti, o svetosti i o punoći zajednice u Hristu — živih i pokojnih.