Poštovanje dostojanstva svakog ljudskog bića – Duhovno razmatranje inspirisano porukom Episkopalne crkve
Ponekad nas najdublje poruke dotaknu kroz najjednostavnije reči. Kada sam naišao na rečenicu:
„Poštovanje dostojanstva svakog ljudskog bića.“
uz potpis Episkopalna crkva, nešto u meni se zaustavilo. Kao da me Gospod podseća: „Ne zaboravi – svaki čovek je moj.“
U Svetom pismu, još na prvim stranicama, Bog stvara čoveka „na svoju sliku“ (Postanje 1,27). Ta jednostavna rečenica nosi eksplozivnu dubinu: svako ljudsko biće, bez izuzetka, nosi nešto Božje u sebi. I kad to zaboravimo – u sebi ili u drugima – udaljavamo se od svetosti.
Setio sam se susreta s jednim starijim čovekom na autobuskoj stanici. Bio je zapušten, mirisao na alkohol i mnogi su ga zaobilazili. Priznajem – i sam sam, iz navike, hteo da pređem na drugu stranu. Ali tada mi je kroz misli prošla upravo ova poruka: “Poštuj dostojanstvo svakog ljudskog bića.”
Zaustavio sam se, osmehnuo mu se, i pružio ruku. Popričali smo nekoliko minuta. Nije se desilo ništa “veliko”, ali u njegovim očima sam video zahvalnost – i neko tiho dostojanstvo koje svet pokušava da mu oduzme. I možda sam tog dana više ja bio pomognut nego on.
Isus nas uči da je najveća zapovest ljubav:
„Ljubi Gospoda Boga svojega… i bližnjega svoga kao samoga sebe.“ (Luka 10,27)
Ne možemo zaista ljubiti Boga, a prezirati čoveka stvorenog po Njegovom obličju.
A poštovanje dostojanstva nije samo stav – to je duhovna vežba. Vežba da gledamo dublje. Da ćutimo kada bismo osudili. Da pitamo kada bismo okrenuli glavu. Da se setimo da i u onome koji greši, koji je grub, ranjen ili izgubljen – i dalje postoji neugasivi plamen Božje prisutnosti.
U vreme kada su ljudi prebrzi da sude, a spori da slušaju, hrišćanska poruka postaje revolucionarna: svaki čovek je vredan ljubavi, pažnje, milosti. Ne zato što to „zaslužuje“, već zato što ga Bog voli.
Zato neka ova poruka Episkopalne crkve ne ostane samo na papiru ili plakatu. Neka se utisne u naše svakodnevne susrete. Jer svetost se ne traži negde daleko – ona počinje tamo gde se sreću dva pogleda i gde srce prepozna: “Ti si brat. Ti si sestra. U tebi živi Bog.”
+Petar