Pismo nas uči da se „ponizni uzvišuju, a oholi ponizuju“. A gde se rađa ta opasna oholost, ako ne u srcu koje je poverovalo laskanju? Kada vođa počne da veruje onima koji ga veličaju više nego što treba, on pravi prvi korak ka svojoj propasti.

Laskanje je kao lažna svetlost – obasjava lice, ali tamni srce. Onaj ko hvali bez mere ne gradi vođu, već ga uspavljuje. I u istoriji i u Crkvi znamo: mnogi silnici nisu pali zbog snage neprijatelja, već zbog sopstvene zaslepljenosti pohvalama. Onaj ko živi od aplauza naroda, gubi pažnju na glas Božiji.

Pravi vođa, bio on vladar naroda ili pastir duša, mora da čuje istinu, makar bila gorka. Jer samo istina oslobađa, a samo istina vodi spasenju. Setimo se Hrista Gospoda: On nije tražio da mu laska narod, nego da Ga slede istinom i u smirenju.

Zato, braćo i sestre, učimo se da ne hranimo sujetu, već da govorimo iz ljubavi i odgovornosti. A vi koji vodite – porodicu, zajednicu, narod – tražite reč istine, a ne reč laskanja. Jer ko stoji na istini, stoji na Hristu, a ko stoji na laskanju, stoji na pesku.

Molitva:

Molimo Gospoda da svima nama podari poniznost, da nikada ne poverujemo više u glasove ljudi nego u Njegov glas. Da nas sačuva od lažnih pohvala i da nas ukrepi istinom, jer samo On jeste Put, Istina i Život. Amin.