Braćo i sestre, čuli smo reč:

„Dočekajmo neprijatelja ljubazno, jer ne znamo sutra na čijoj ćemo strani biti.“

Na prvi pogled, ovo zvuči kao ljudska mudrost, gotovo poslovica sveta. Ali mi, hrišćani, znamo da neprijatelja ne primamo ljubazno zato što sutra možda promenimo stranu, nego zato što nas naša vera uči da ljubimo i one koji nas mrze.

Gospod naš Isus Hristos rekao je: „Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vređaju“ (Mt 5,44). Tu nema kalkulacije, nema straha šta će sutra biti. Ima samo jedna mera: mera ljubavi Božije.

Ako dočekujemo neprijatelja samo iz straha da se sutra ne nađemo na njegovoj strani, onda to nije vrlina – to je trgovina. To je licemerje. A Gospod nas je oslobodio od trgovine i pozvao da budemo slobodni ljudi istine.

Ali ako dočekujemo neprijatelja iz ljubavi, tada pokazujemo snagu vere. Jer vera ne zavisi od političkih okolnosti, od toga ko je na vlasti, od toga kakvi su odnosi među ljudima. Vera stoji čvrsto, jer je utemeljena u Hristu, Koji je juče i danas i u vekove isti (Jev 13,8).

Braćo i sestre, svaki neprijatelj je u stvari naš bližnji koji je zalutao. Ako ga dočekamo ljubazno, mi mu dajemo mogućnost da vidi u nama svetlost Evanđelja. A ako ga dočekamo s mržnjom, onda se i mi spuštamo na isti nivo tame u kojoj se on nalazi.

Zato poruka za nas nije: „Budimo ljubazni jer ne znamo gde ćemo sutra biti.“

Poruka je: „Budimo ljubazni jer znamo gde želimo da budemo – u Carstvu Božijem.“

Neprijatelj danas može postati brat sutra, ali to ne zavisi od političkih igara, nego od sile ljubavi kojom živimo.

Neka nam Gospod podari da u svakome čoveku vidimo lik Njegov i da i neprijatelja dočekamo ljubazno – ne iz straha, već iz ljubavi.

Amin.