Draga braćo i sestre u Hristu,

Danas se sa zahvalnošću sećamo sveštenika Čarlsa Fjudža Loudera, koji je 1880. godine završio svoj zemaljski život. On nije bio poznat samo po snažnoj liturgijskoj posvećenosti, već i po tome što je u siromašnim četvrtima Londona svedočio Jevanđelje kroz delo, molitvu i požrtvovanje.

Njegov život nas podseća da poziv svakog hrišćanina nije samo u reči nego i u delu. Louder je znao da je Jvanđelje Hristovo nerazdvojivo od služenja bližnjima. Tamo gde je bilo najteže — među gladnima, bolesnima, beznadežnima — on je nosio svetlost Božije ljubavi.

Anglikanska tradicija nas uči da vera nije bekstvo iz sveta, nego njegovo preobražavanje. U Liturgiji dobijamo snagu za život, a u životu potvrđujemo ono što smo primili u Liturgiji. Louderov primer nas poziva da vidimo Hrista u svakom čoveku i da imamo hrabrosti da ljubav pretvorimo u konkretnu akciju.

Dakle, nemojmo misliti da smo premali ili nemoćni. Svaki od nas je prizvan da bude „mala sveća“ koja unosi svetlost u tamu. Bog nam daje darove, ali očekuje da ih stavimo u službu Carstva Njegovog.

Zaključak

Neka nas život Čarlsa Fjudža Loudera ohrabri da živimo jevanđelje u svojim domovima, radnim mestima i zajednicama. Neka nas podseti da svako doba, pa i naše, potrebuje ljude koji se mole, rade i ljube bez interesa.

 

Molitva

Gospode Bože,

Ti si Čarlsa Fjudža Loudera prizvao da bude sveštenik koji nosi Tvoju ljubav siromašnima i zaboravljenima.

Daj i nama duh službe, smelosti i vernosti,

da bismo, hranjeni Tvojom rečju i Tvojim Telom i Krvlju,

izlazili u svet kao svedoci Tvoje blagodati.

Utvrdi nas u nadi, osnaži nas u ljubavi,

i vodi nas putem istine,

da bismo u dan Tvoga Dolaska radosno čuli reči:

„Dobri i verni slugo, uđi u radost Gospodara svoga.“

Sve ovo molimo kroz Isusa Hrista, našeg Gospoda.

Amin.