Svi smo svedoci da je u našem vremenu često prisutna tendencija da se vera pretvori u „nastup“ – u nešto što treba da izgleda savršeno pred ljudima. Ljudi dolaze u Crkvu osećajući pritisak da budu „dobri hrišćani“ na spoljašnji način, kao da učestvuju u predstavi. Međutim, poruka Jevanđelja i suština Crkve su nešto potpuno drugo.

1. Crkva nije pozornica, nego telo Hristovo

Sveto Pismo nam kaže: „A vi ste telo Hristovo, a pojedini udovi“ (1. Kor. 12:27). To znači da Crkva nije institucija za impresioniranje ljudi, već živo telo u kojem svaki član ima svoje mesto i svoju vrednost. U telu Hristovom nema publike – svi smo učesnici, braća i sestre, koji zajedno slavimo Gospoda.

2. Crkva nije mesto pritiska, već mesto milosti

Hristos nas poziva: „Dođite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti“ (Mt. 11:28). Ovo nije poziv u instituciju koja nameće breme, nego u zajednicu koja oslobađa. Tamo gde je Duh Gospodnji, tamo je sloboda (2. Kor. 3:17). Crkva je mesto gde se bremena skidaju, a ne nameću.

3. Crkva – zajedništvo u istini i ljubavi

Rana Crkva (Dap. 2:42–47) bila je prepoznatljiva po učenju apostola, zajedništvu, lomljenju hleba i molitvama. To nije bilo gluma, nego iskreno zajedništvo. I danas je Crkva pozvana da bude prostor istinske ljubavi, gde svako može da dođe onakav kakav jeste i da nađe utehu i preobražaj.

4. Praktični poziv – vratimo se suštini

Ako osetimo da smo u iskušenju da svoju veru pretvorimo u predstavu, treba da se setimo da Bog gleda srce (1. Sam. 16:7). Umesto da se trudimo da izgledamo „savršeno“, pozvani smo da budemo iskreni, da priznamo svoje slabosti, da nosimo bremena jedni drugima (Gal. 6:2) i tako ispunimo zakon Hristov.

Crkva nije nastup niti pritisak. Crkva je mesto milosti, mesto gde Hristos ujedinjuje nas različite u jedno telo. Kada odbacimo glumu i težinu „moranja“, doživljavamo Crkvu onako kako je Hristos zamislio – kao porodicu vere u kojoj se raste u ljubavi.

Neka svako od nas danas obnovi svoju odluku da u Crkvi ne traži savršenstvo spolja, nego živo prisustvo Boga, zajedništvo sa braćom i sestrama i istinsku slobodu u Hristu. Tada će naša zajednica zasijati kao svetlost u ovom svetu.

Amin.