Danas vam neću govoriti o nekom čoveku, već o jednom životnom duhu – Duhu Božijem – koji, kada boravi u čoveku, menja sve oko njega. Onoga ko ga ima, prepoznajemo odmah: ima vremena za druge, ima blagost u govoru, strpljivost u susretu, mudrost u tišini. Takvi ljudi ne donose samo reči – oni donose Boga.

Jer – poslušajte dobro – ko nema vremena, nema Božijeg duha. Ovde ne govorimo o satovima i obavezama, već o srcu spremnom za drugoga. Onaj ko stalno govori: „Nemam vremena“, možda ima previše planova, ali premalo Duha. Božiji duh ne obitava tamo gde su sva vrata već zatvorena milosrđu.

Sveštenik – kao poziv, ali i kao slika svakog od nas – pozvan je da bude sa ljudima i za ljude. Bog ga ne šalje da bude funkcija, već da bude prisustvo. Pozvan je da deli milost kroz sakramente, reči, dela i molitve. Nije pozvan da izgovara rečenice poput: „To nije moj posao“, „Nisam nadležan“, „Nije sada vreme“. Jer kada Božiji duh prebiva u srcu, svaki trenutak postaje pravi trenutak za ljubav.

Sveti ljudi nisu oni koji su mnogo govorili, nego oni koji su mnogo dali – tiho, požrtvovano, ne tražeći ništa zauzvrat. Duhovni život se ne rađa iz udobnosti, već iz svakodnevnog klanjanja, razmatranja i – pre svega – iz susreta sa onima koji trpe. Gde je čovek ranjen, tamo sveštenik – a sa njim i svaki vernik – treba biti prisutan.

Jer nije stvar u tome da stalno nešto radimo, već da konačno nešto uradimo. Toliko puta tražimo izgovore: da nismo spremni, da nemamo jasan plan, da to nije naš posao. A Gospod nas poziva upravo u toj nejasnoći, u toj „nenadležnosti“, da budemo Njegovi svedoci – da damo malo, ali iskreno. Bog ne traži savršeno, nego srčano.

Možda nećeš uspeti? Možda neće biti dovoljno dobro? Možda te niko neće ni primetiti? – Ali, za Boga nema neuspeha ako se živi i radi u Njegovom duhu. On vidi svaku molitvu, svaku patnju, svaku tišinu u kojoj si nekome bio oslonac.

I još nešto: nikada nije kasno da naučiš da plivaš u dubinama Božije ljubavi. Ni godine, ni slabosti, ni strahovi nisu prepreka kada te vodi Duh Sveti. Onaj koji je poput kamena čvrst u veri, može i u dubine, jer ga nosi sila s neba.

Zato, pođimo sa Hristom u svakodnevni život – radosno, ponizno, hrabro. Ne čekaj da te neko pozove, ne traži da sve bude jasno, ne odlaži. Gospod ne poziva najbolje pripremljene, već one koji su spremni da krenu.

I zapamtimo: ko ima Božiji duh, uvek ima vremena. A ko ima vremena – ima srce slično Božijem.

Amin.