„Gospod je deo moj,“ kaže psalmopojac. Ove reči odjekuju kao duboko lično svedočanstvo čoveka koji je celo svoje poverenje položio u Boga. Za njega Bog nije samo zaštitnik, učitelj ili sudija – On je sve što ima. U vremenu kada ljudi traže ispunjenje u prolaznim stvarima, ovaj stih nas poziva da svoju nadu i radost ne tražimo u ovozemaljskim stvarima, već u samom Gospodu.

Psalmista ne samo da veruje, već i dela po svojoj veri – „mislim na puteve svoje i obraćam noge svoje k Tvojim svedočanstvima.“ Ovo pokazuje istinsko pokajanje i stremljenje ka životu u istini i poslušnosti Bogu. Prava vera nije samo u reči, već u životu koji prati tu veru.

Takođe, u ovom delu psalma dominira i osećaj tuge zbog nepravde i zla u svetu – „Tuga me je obuzela zbog bezbožnika koji ostavljaju zakon Tvoj.“ U srcu pravednika postoji bol kada vidi kako ljudi ignorišu Božji zakon i odbacuju Njegovu ljubav. Ali uprkos tome, on se ne predaje očaju – on nalazi utehu u Božjoj reči: „Uteha je meni reč Tvoja.“

Psalmista moli Boga da ga u milosti Svojoj oživi, da ga vodi po pravdi i da ga ne ostavi stidu pred onima koji ga proganjaju. Njegova molitva nije iz straha, već iz duboke vere da je Bog pravedan i milostiv. On traži da srce njegovo bude bespoštedno u držanju Božjih naredbi, čak i kad je u nevolji.

Stihovi 73–80 nas podsećaju na to da nas je Bog stvorio – „Ruke Tvoje stvoriše me i načiniše me.“ Ovo nas vraća na suštinu: mi pripadamo Bogu. I kao što On ima vlast nad našim životima, tako i mi treba da Mu verujemo i tražimo razumevanje kako bismo mogli da živimo po Njegovim zapovestima.

Na kraju, psalmopojac želi da njegovo srce bude „neporočno u naredbama Tvojim.“ Njegova najveća želja nije odmazda, nije osveta, već da bude veran Bogu – bez obzira na sve.

Molitva na osnovu Psalma 119:57–80

Gospode, Ti si deo moj i sve što mi je potrebno.
Ti si mi dao Svoju reč kao svetlost u tami, kao putokaz u nemiru.
Pogledaj na mene u milosti Svojoj i oživi me po obećanju Tvome.

Srce mi često luta, ali Tvoja istina me vraća.
Pokaži mi puteve Svoje, Gospode, i učini da hodim u Tvojim zapovestima.
Daruj mi snagu da Te sledim čak i kada je teško,
i razum da razlikujem dobro od zla u vremenu zabune.

Kada me nepravda okruži, neka Tvoja reč bude moja uteha.
Kada mi se rugaju, neka moje srce ostane čisto pred Tobom.
Učini da moja vera bude postojana,
da moje srce bude neporočno u ljubavi prema Tebi.

Ti si me stvorio, Gospode, i u Tvojim sam rukama.
Nauči me da razumem Tvoju volju,
i da Tvoje zapovesti budu radost duši mojoj.

Neka se u meni ne vidi gorčina,
nego krotkost i mir koje Tvoja reč rađa.
I neka oni koji Te traže, vide u meni nadu,
koja dolazi od Tebe, moga Boga i Spasitelja.

Amin