Kada je ljudski život otvoren za sve ono što čovečanstvo može biti, čovečanstvo i božanstvo se stapaju u jedno. To je bila – i ostaje – radikalna spoznaja, a ona je određena da bude shvaćena kroz svest mistika.


Uvod

Dame i gospodo, danas ćemo govoriti o dubokoj i inspirativnoj ideji – da se u najotvorenijem obliku ljudskog života krije mogućnost spajanja čovečanskog i božanskog. To nije samo filozofska misao, već mistično iskustvo koje su vekovima svedočili oni koji su duboko uranjali u prirodu svesti, postojanja i ljubavi.

1. Otvorenost kao ključ ljudske transformacije

Kada kažemo da je “ljudski život otvoren”, govorimo o spremnosti da se prevaziđu granice ega, navika, predrasuda i straha. Otvorenost znači ranjivost, ali i snagu da se prihvati sve ono što znači biti čovek – sa svim svetlima i senkama koje nas oblikuju.

Kroz tu otvorenost, počinjemo da uviđamo da ljudskost nije prepreka duhovnosti, već njen put. Ljudska osećanja, patnje, ljubav i greške postaju vrata ka nečemu većem.

2. Čovečanstvo i božanstvo – dve strane iste istine

U mnogim duhovnim tradicijama – hrišćanstvu, budizmu, hinduizmu, sufizmu – postoji ideja da božansko nije odvojeno od sveta, već da se kroz svet izražava. Kada je čovek potpuno prisutan, saosećajan, autentičan – tada se, prema ovom citatu, “čovečanstvo i božanstvo stapaju u jedno.”

To je radikalno, jer menja način na koji posmatramo Boga – ne više kao udaljeno biće, već kao prisutnost koja deluje kroz ljudsku dobrotu, mudrost, hrabrost i ljubav.

3. Mistička svest – prostor razumevanja

Mistici svih religija govore istim jezikom – ne jezikom dogmi, već iskustva. Oni ne govore o Bogu, oni govore iz Boga. Za njih, granica između “ja” i “Ti”, između čoveka i Boga, počinje da bledi.

Mistička svest nije rezervisana za odabrane – to je potencijal u svakom od nas, ako imamo hrabrosti da se otvorimo, utišamo um, i slušamo unutrašnju tišinu. Mistici ne beže od sveta, oni ga vide jasno, u njegovoj svetlosti i boli, i upravo zato u njemu pronalaze božansko.

Zaključak:

Radikalna spoznaja o jedinstvu čovečanskog i božanskog poziva nas da preispitamo sopstvenu svrhu i način života. Nismo ovde da bismo bežali od ljudskosti, već da je proživimo potpuno – jer upravo u tom potpunom življenju otvaramo vrata svetom koje nas nadilazi, a ipak je u nama.

Kao što je rečeno: “To je spoznaja koju je svest mistika određena da razume.” Možda je došlo vreme da se ta svest probudi u svima nama.