Draga braćo i sestre u Hristu,

Danas ću govoriti o jednoj veoma važnoj temi koja stoji u srcu naše hrišćanske vere – učenju o prvobitnom grehu. Ovo učenje nalazimo u 9. članu Anglikanskog verovanja, ali je ono duboko ukorenjeno u svim hrišćanskim tradicijama: pravoslavnoj, katoličkoj i protestantskoj.

Šta je prvobitni greh? Zašto nam je važno da o tome razmišljamo i kako to utiče na naš duhovni život?

Prvobitni greh je stanje u kome se nalazimo od trenutka rođenja. To nije samo greh Adama i Eve od pre toliko hiljada godina, već stvarnost koja se prenosi na sve nas. To je duhovna slabost i sklonost ka grehu, posledica neposlušnosti prvih ljudi prema Bogu. Ova slabost nas čini ranjivima, vodi nas ka grešnim postupcima, i ostavlja nas u stanju odvojenosti od Boga.

Međutim, ima nade! Jedini izuzetak od ovog stanja je naš Gospod i Spasitelj Isus Hristos. On je rođen bez prvobitnog greha, čist i bezgrešan, da bi nas izbavio od greha i smrti. U Njemu nalazimo put opravdanja, spasenja i pomirenja sa Bogom.

Verujući u Hrista, mi nismo osuđeni da živimo kao robovi greha. Naš život dobija novi smisao i snagu za borbu sa slabostima. Opravdanje nije samo reč, već stvarnost koju primamo verom, koja nas vodi u život u blagodati.

Draga braćo i sestre, ovaj član nas podseća da ne smemo sebi lagati – svi smo pogođeni ovim stanjem. Ali nas takođe podseća na Božiju ljubav i milost. Hristos je došao da nas oslobodi, da nam podari novi život.

Zato se molimo i podvizavamo, tražeći silu Duha Svetoga koji nas obnavlja. Da prihvatimo svoj nedostatak, ali i Božiju blagodat koja nas uči kako da živimo kao nova stvorenja.

Neka nam ova istina bude podstrek za pokajanje, za dublju veru i za ljubav prema Bogu i bližnjima.

Amin.