N. T. Wright (bivši biskup Durham, popularni teolog)

  • Wright potvrđuje predestinciju, ali je tumači tako da osvetljava Božiji poziv, a ne zatvara put ljudskoj slobodi: Bog zna i unapred poziva, ali odgovor vere je ključan (tj. osoba postaje izabranik kroz saradnju sa milošću) (alivingtext.com, Pursuing Veritas).
  • Predestinacija dakle nije automatska, nego uključuje ljudski odgovor ljubavi i poslušnosti: ona pokazuje ko je zaista član Novi Savez, a ne nehotična kazna ili mehanizam sudbine (The Gospel Coalition, alivingtext.com).
  • Wright se distancira od mehaničkog “determinističkog” tumačenja, ističući da Božija inicijativa i ljudski odgovor nisu kontradiktorni, već su istovremeno duboko povezani u covenant-duhu (alivingtext.com).

Michael Ramsey i druge figure “Anglo‑katolicizma”

  • Iako konkretnu citatnu analizu nije lako naći bez istraživanja, generalno Anglo-katolički pravac (npr. Ramsey) tumači 17. član u duhu sinergije, bliže katoličkoj i pravoslavnoj duhovnosti – dakle sloboda + milost + univerzalna ponuda spasenja, ali i Božanski izbor.
  • Isto kao kod Hookera, Ramsey naglašava da se predestinacija ne može koristiti za determinizam, pasivnost ili fatalizam.

Istorijski oblici i teolozi: Beveridge, Knox i drugi

  • William Beveridge (17–18 vek): poziva da se pri tumačenju 17. člana koriste samo Pismo i Oci, ne racionalno nagađanje: predestinacija je nezasluženi Božji izbor kroz milost, potvrđena kroz veru i oblike apostolskog poziva (The Conciliar Anglican).
  • D. B. Knox: „Predestinacija je doktrina za vernike“ – nudi utehu, ali isključuje arminijanski tumač, tvrdeći da “pokušaji reinterpretacije člana 17 radi ugodnosti” nisu u skladu s ortodoksijom (Virtue Online).

Lambeth Articles (1595)

  • Nisu zamena za 39 članova, ali pokušavaju formalno uskladiti član 17 s sublapsarijanskim kalvinizmom: jasno govore da Bog iz bira neke i ne bira druge, i da spasenje nije dostupno svima bez Božijeg izbora (Wikipedia).

Savremene sinteze i implikacije

  • N. T. Wright nudi moderan model: predestinacija + slobodna saradnja = zajednički odgovor na Božiji savez. Ljudska volja biva oživljena Duha koji suveren poziva, a vera i dela postaju znak toga da je Božija namera već počela delovati kroz osobu kroz milost (alivingtext.com, The Gospel Coalition).
  • Anglo-katolička struja nastoji da integrira patrističke ideale (Avgustin, Jovan Damasin) u balans sa liturgijskim i sakramentalnim životom – tako da tumačenje člana 17 ne bude mehanički sud, već deo života zajednice i poziva.
  • Klasici anglikanskog komentara (Hooker, Beveridge, Knox) svedoče o doktrini koja je osmišljena kao pastoralna, povlašćena i umirujuća, ali daleko od fatalizma i rigidnog determinizma.

Zaključak

Moderna anglikanska teologija, predstavljena kroz ličnosti poput N. T. Wrighta i Anglo‑katoličkih mislilaca, teži da pretvori 17. član iz abstraktne doktrine u otelovljeni poziv: Bog unapred bira, ali ne izuzima čoveka iz odgovora. Izbor se ostvaruje kroz poziv Duha, kroz covenantsku strukturu vere i sedstvo.

Tako, iako član 17 formalno afirmiše predestinaciju, savremena interpretacija plete tu ideju zajedno sa soteriološkom dinamikom milosti, slobode i zajednice– približavajući anglikanski pogled i katoličkom i pravoslavnom shvatanju bez potpunog odreknuća svoje reformacijske doktrine.