Dame i gospodo,
danas ulazimo u prostor simbola, u samu srž čovekove duhovne borbe. Edenski vrt – mitski Raj iz Biblije – i ekvilibrijum, kao stanje unutrašnje i spoljašnje ravnoteže, povezani su dublje nego što se čini na prvi pogled.
Pitanje koje nas vodi jeste: Da li je Edenski vrt metafora za čovekov izgubljeni unutrašnji balans? I da li je povratak u taj vrt zapravo povratak sebi?
1. Edenski vrt u Bibliji – savršeni ekvilibrijum
“I posadi Gospod Bog vrt u Edenu na istoku; i metnu onde čoveka, koga stvori.”
(Postanje 2,8)
U ovom stihu jasno je da je čovek postavljen u prostor uređen, svrhovit i harmoničan. U vrtu nije bilo haosa. Nije bilo bola, bolesti, smrti. Čovek je živeo u skladu s Bogom, sobom i prirodom.
Taj rajski vrt simbolizuje ekvilibrijum: sklad između tela i duha, između čoveka i prirode, između slobode i poslušnosti.
Ali taj balans je narušen:
“I vide žena da je drvo dobro za jelo… i uzbra plod s njega, i jede; i dade mužu svojemu, te i on jede.”
(Postanje 3,6)
Ovim činom ne pada samo čovek – pada ravnoteža. Ulazi razdor, stid, skrivanje, smrt. Počinje istorija duhovne borbe.
2. Jung: Pad iz svesti jedinstva
Švajcarski psihijatar Carl Gustav Jung u svom radu tumači pad iz Edenskog vrta kao arhetipski gubitak jedinstva i početak razvoja svesti.
“Bog se povukao iz Edenskog vrta da bi ostavio prostor čovekovoj svesti.”
(C.G. Jung, “Odgovor na Jova”)
Za Junga, pad nije samo tragedija, već nužnost. Jer čovek, da bi postao celovit, mora da spozna tamu u sebi, mora da se suoči s nesvesnim.
Jungov pojam “individuacije” – procesa sjedinjenja svesnog i nesvesnog – je psihološki povratak ka unutrašnjem ekvilibrijumu, ka sopstvenom Edenu.
3. Lao Ce: Tao i prirodni balans
U kineskoj filozofiji, naročito u učenju Lao Cea, ravnoteža je prirodno stanje sveta. Tao (Put) predstavlja kosmički zakon ravnoteže. Edenski vrt može se razumeti kao stanje u kojem je čovek bio u skladu s Tao-om, sve dok nije pokušao da “zna više” i time narušio tok.
“Ko zna, ne govori. Ko govori, ne zna.
Stoga mudar čovek zadržava unutrašnju ravnotežu.”
(Lao Ce, Tao Te Đing, poglavlje 56)
Čovek u Edenskom vrtu nije rasuđivao o dobru i zlu – bio je u nevinom stanju spontanog postojanja. Tek kad je pokušao da “razume”, izgubio je mir.
4. Paskal: Čovek između veličine i ništavila
Blez Paskal, francuski filozof i matematičar, duboko je razumevao čovekovu paradoksalnu prirodu – rastrzan između duha i tela, svetla i tame.
“Čovek je trska, najslabija u prirodi, ali trska koja misli.”
(Blez Paskal, “Misli”)
Edenski vrt bio je stanje pre tog razdora. Gubitak raja je i gubitak jedinstva, a čovek od tada oseća unutrašnji jaz, nesklad, nostalgiju za rajem.
Paskal kaže:
“Postoji u čoveku praznina u obliku Boga.”
(Ibid.)
To je praznina koju pokušavamo da popunimo – znanjem, zabavom, moći – ali jedino duhovnim povratkom balansu možemo je ispuniti.
Zaključak: Povratak u unutrašnji Edenski vrt
Da bismo povratili ekvilibrijum, ne moramo tražiti fizički raj – već duhovni. Taj vrt nije na mapi sveta, već u srcu svakog čoveka koji traži mir, istinu i celovitost.
Povratak u Edenski vrt znači:
pomirenje sa sobom,
prihvatanje svetlosti i tame u nama,
i život u skladu sa sobom, drugima i prirodom.
U svetu koji je izbačen iz ravnoteže, potraga za ekvilibrijumom postaje najvažniji zadatak svakog od nas.
Završna misao
“Jer gle, carstvo Božije je unutra u vama.”
(Luka 17,21)
Ako je Edenski vrt u nama, onda svaki trenutak unutrašnjeg mira jeste povratak kući.
Hvala vam.
Petrović, mr Petar