„Moj cilj nije da budem bolji od bilo koga drugog, već da budem bolji nego što sam bio juče.“
U svetu gde se sve meri — ocene, pregledi, lajkovi, pratioci, pozicije, status — lako zaboravimo da pravi napredak nije takmičenje s drugima, već putovanje ka sebi.
Od malena nas uče da gledamo levo i desno: “Ko je bolji?”, “Ko je prvi?”, “Gde si ti u odnosu na ostale?”. A zapravo, najvažnije pitanje je: Gde sam ja u odnosu na sebe od juče?
Ti si jedina osoba s kojom treba da se takmičiš
Ne moraš da budeš bolji od svog druga, sestre, sportiste, influensera, profesora, kolege…
Samo budi bolji od osobe koja si bio juče.
To znači:
- Ako si juče bio povučen, danas pokušaj da budeš malo hrabriji.
- Ako si juče bio grub prema sebi, danas pokušaj da budeš nežniji.
- Ako si juče osećao besmisao, danas samo probaj da budeš prisutan. Da dišeš svesno.
Rast nije skok – to je tiho napredovanje
Niko ne postaje mudar preko noći.
Ljubazan. Smiren. Hrabar. Strpljiv.
Sve to raste iz malih, svakodnevnih koraka.
Baš kao što biljka ne raste tako što vičemo na nju, već joj damo svetlo, vodu, i vreme — i mi rastemo kad sebi damo nežnost, disciplinu i poverenje.
Svet te ne treba boljeg od drugih. Trebaš mu kao ti – istinit, budan, živ.
Možda ti niko neće reći danas, ali evo ja ću:
Nisi zakasnio. Nisi nedovoljno dobar. Nisi manje vredan.
Ti si na svom putu. I to je svetinja.
Zato postavi sebi jedno pitanje, svako jutro:
„Kako danas mogu biti bolja verzija sebe?“
To ne mora biti veliko.
Možda je to samo:
- Da poslušaš bez prekidanja.
- Da ustaneš i napraviš krevet.
- Da pogledaš nekog u oči i kažeš: „Hvala što postojiš.“
I onda… kada pogledaš sebe za godinu dana, nećeš verovati koliko si porastao.
Bez trke. Bez upoređivanja. Samo ti — autentičan, miran, probuđen.