Pokajanje je dostupno svima zar ne?
Apsolutno — ideja da je pokajanje dostupno svima, čak i onima za koje bismo rekli da su najdalje od Boga, jedna je od najradikalnijih i najlepših istina hrišćanske vere. Ona ruši sve ljudske predstave o pravdi, vrednosti, zasluzi. Dok čovek meri zaslugama i moralnom ispravnošću, Bog gleda srce — ne ono što je bilo, nego ono što može biti.
Sv. Avgustin je bio živi primer te istine. Kao mlad čovek, vodio je razvratan život, živeo u gordosti i traganju za istinom u raznim filosofskim pravcima. Njegova čuvena rečenica iz Ispovesti — „Gospode, daj mi čistotu i uzdržanje, ali još ne sada“ — pokazuje dubinu ljudske dvoličnosti i odlaganja spasenja. Ipak, njegovo pokajanje je bilo potpuno i iskreno i Bog ga je primio ne samo kao spasenog čoveka, već kao jednog od najvećih umova i svetitelja Crkve.
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, u svojim romanima, često ističe da je najdublje pokajanje moguće čak i u srcima najvećih zločinaca. U Zločinu i kazni, Raskoljnikov, ubica, pronalazi put ka iskupljenju ne kroz moralnu nadmoć, već kroz poniženje i ljubav jedne jednostavne, ali duboko verujuće žene — Sonje. Put ka Bogu, kod Dostojevskog, često ide kroz mrak, kroz dno ljudske bede, ali baš tu, u najvećem mraku, počinje svetlost.
Karl Bart, teolog 20. veka, kaže da je „Božiji gnev uvek u službi Njegove milosti“. To znači da čak i Božije osuđivanje greha nije konačno, već je poziv na preumljenje. Nijedan čovek nije izvan domašaja blagodati. Pokajanje nije nagrada za dobre, već spasonosna ponuda za sve — naročito za grešne.
I sam Isus Hristos kaže: „Nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike na pokajanje“ (Luka 5,32). Njegov odnos prema carinicima, ženama uhvaćenim u grehu, razbojniku na krstu, pokazuje da Bog ne meri čoveka po njegovom prošlom stanju, već po otvorenosti njegovog srca za milost.
Možda najjača potvrda ove misli dolazi od samog Pavla apostola — koji je bio progonitelj hrišćana, ubeđen u sopstvenu pravednost, sve dok ga nije oborila svetlost na putu za Damask. „Primio sam milost, da na meni kao prvom pokaže Isus Hristos svu dugotrpeljivost,“ kaže on (1. Tim. 1,16).
Zato, nije li i danas najveći izazov da verujemo u to čudo — da se pokajanje ne zaslužuje, već se daruje? I da niko nije predaleko od Boga — osim onoga ko misli da mu Bog ne treba.