Gde Uskrs zaista počinje
Uticaj Isusovog života na njegove sledbenike bio je toliko snažan da nije iščezao ni nakon njegove smrti. Naprotiv — nastavili su da se bude u nove dimenzije njegovog značenja. Nijedan čin ljudske okrutnosti nije mogao uništiti njegov život, niti je bilo koja prepreka mogla zaustaviti njegovu ljubav.
Isus je prigrlio odbačene — gubavce, Samarjane, strance, ženu uhvaćenu u preljubi. Njegov život nije mogao biti zatvoren unutar granica religije. Dozvolio je da ga dotakne žena sa hroničnim krvarenjem; poručio je da pravila imaju smisla jedino ako unapređuju ljudski život.
Njegovi sledbenici su u njemu prepoznali život koji odražava Izvor Života, ljubav koja odražava Izvor Ljubavi, biće koje odražava Temelj Bića. Zato su mogli reći: „Sve što podrazumevamo pod rečju ‘Bog’ — iskusili smo u njemu.”
Njegov poziv bio je poziv u novu svest. Poziv da se oslobodimo unutrašnjih granica koje nameće strah i potreba za sigurnošću. Da prepoznamo da izvan lične svesti postoji univerzalna svest, kojoj možemo pristupiti — ona koju apostol Pavle naziva „slavnom slobodom dece Božje.”
U toj svesti nestaje borba da postanemo — i počinjemo jednostavno da budemo. To je bilo vaskrsenje. To je bio Uskrs. Isus je otvorio vrata u novu dimenziju života. Njegov primer, neumanjiv smrću, povukao ih je u to iskustvo. I oni su spoznali vaskrsenje.
U tom trenutku su videli: Bog živi u njima i oni u Bogu. Ništa više nije bilo isto. Nije se to desilo „trećeg dana”. Takvi trenuci se ne mere danima. Nova spoznaja ne dolazi naglo. Ona se rađa polako, iznutra. Isus je bio vrata, govorili su, put u život. I sledili su ga u svesnost koja ne prestaje.
Naravno da je to bilo stvarno. Ali, naravno, to ne može biti svedeno na reči. Vremenom su pokušali da izraze to što su doživeli, ali reči su bile nedovoljne. U želji da sačuvaju iskustvo, počeli su da ih tumače doslovno. A doslovnost uvek iskrivljuje istinu, kompromituje je, ponekad je čak i uništi.
„Evo, tajnu vam kazujem,” govorio je Pavle. Zašto ne možemo dopustiti tajni da ostane tajna? „Sada gledamo kroz staklo, mutno”, rekao je, ali ipak — vidimo. I ono što vidimo jeste: kada smognemo hrabrosti da zakoračimo izvan granica života, zakoračujemo i u tajnu Boga.
Tu počinje Uskrs.
+Petar