DREVNO

Anglikanizam je savremeni nastavak drevne hrišćanske crkve u Engleskoj, koji učestvuje u liturgijskim tradicijama koje sežu do ranog hrišćanstva. Anglikanci, za razliku od većine protestanata, pripadaju istoj episkopalnoj liniji (sukcesiji sveštenika i episkopa) kao i katolički i pravoslavni hrišćani, što nas povezuje sa prvim Hristovim apostolima.

RAZUMSKO

Iako verujemo da Biblija sadrži puninu duhovne istine, anglikanci se trude da ispravno tumače njen sadržaj kroz razum, nauku i priznate doktrine koje je rana crkva potvrdila, pod vođstvom Svetog Duha. Unutar anglikanizma istorijski je postojala zdrava teološka raznolikost, kao i prostor za različita mišljenja, sve dok se ne narušavaju ključne doktrine i liturgijska osnova.

PROTESTANTSKO

Anglikanci, poput luterana i nekih drugih, tradicionalni su protestanti. Verujemo da je Biblija najviši i konačni autoritet u duhovnim pitanjima, i da se ljudi spasavaju kroz saradnju sa blagodaću i iskrenu veru u Hrista kao Gospoda. Za razliku od savremenih evanđeoskih protestanata, mi se blisko poistovećujemo i delimo tradicije sa katolicima i pravoslavcima. Neki smatraju da anglikanizam nije ni katolički ni protestantski, već predstavlja „Via Media“ – srednji put.

KRATAK PREGLED ISTORIJE ANGLIKANIZMA:

Istorija Engleske crkve seže u 1. i 2. vek nove ere, kada je Avgustin, prvi nadbiskup Kenterberija (vođa katoličke nadbiskupije koja je obuhvatala Britanska ostrva), postavljen 597. godine. Tokom vekova, crkva u Britaniji je počela da funkcioniše sve nezavisnije od Rima, što je omogućilo prostor za doktrinarni uticaj proto-protestantskih pogleda. Kulminacija toga desila se 1534. godine, kada je kralj Henri VIII preuzeo vlast i autoritet nad engleskom granom Katoličke crkve. Iako je ta promena izazvala haos, to je na kraju omogućilo da se anglikanizam razvije kao jedinstveni engleski izraz hrišćanstva i teološki „srednji put“, koji je iznedrio mnoge značajne mislioce kao što su Džon Vesli, C. S. Luvis i drugi. Danas je anglikanizam treća po veličini hrišćanska grana, posle rimokatolicizma i istočnog pravoslavlja.