Sveštenik Vajgelt se prenerazio, kada je u novinama ugledao vlastitu smrtovnicu.

On brzo pozove biskupa i kaže mu da pogleda novine.

Biskup šokirano upita: za ime Boga, recite mi: odakle me tačno zovete?

Neki hrišćani smatraju da humor i šala mogu umanjiti dubinu i ozbiljnost religijskog iskustva. Ovaj stav je često vezan za ideju da humor može dovesti do banalizacije svetih stvari i smanjiti poštovanje prema Božijim učenjima. U nekim hrišćanskim zajednicama, naročito onima koje su više konzervativne ili tradicionalističke, postoji duboko ukorenjeni stav da humor treba da bude minimalizovan ili potpuno izbegavan, jer se veruje da ne doprinosi duhovnom životu. U tim zajednicama, koje mogu imati vrlo rigorozne norme u vezi sa ponašanjem i verovanjima, humor se može smatrati suvišnim ili čak štetnim, jer odvraća od ozbiljne pobožnosti i posvećenosti. Upoznao sam čak neke hrišćane koji kažu da je smeh greh, pa se oni zbog toga ne smeju a pogotovo se ne šale. Kažu neki hrišćani ‘u Bibliji ne piše da se Isus smejao, što je dokaz za njih, da se nije nikada nasmejao a samim tim i oni se ne smeju i ne zbijaju šale.

Želim da razmotrimo jedan aspekt naše vere koji možda često zanemarujemo, a to je humor – specifičan, hrišćanski i biblijski humor. Iako nas religija često poziva na ozbiljnost i ozbiljan pristup životu, moramo se podsetiti da je smeh i radost takođe deo Božijeg plana za nas. Biblija sama sadrži trenutke koji nas podsećaju da je humor prisutan u našem odnosu sa Bogom, kao i u našem svakodnevnom životu. Humor, iako ne uvek direktno prepoznatljiv, prisutan je u mnogim delovima Starog Zaveta. Kroz analizu biblijskih tekstova, može se primetiti da humor ima značajnu ulogu u oblikovanju narativa, karakterizaciji likova, kao i u prenošenju teoloških i moralnih poruka. Jedan od ključnih elemenata humora u Starom Zavetu jeste njegova sposobnost da stvori kontraste između ozbiljnosti i komičnosti, često za jači teološki efekat.

Nije tajna da je Bog stvorio svet sa mnogo divnih, ali i humorističnih stvari. U Psalmu 2,4 piše: “Onaj koji sedi na nebesima smeje se…” Ovaj stih nam pokazuje da i Bog, u svojoj velikoj moći, ima smisla za humor. Humor je način da obeležimo svet u kojem živimo, da se setimo da Bog nije samo Bog ozbiljnih stvari, već i Onaj koji se raduje našoj sreći i osmehu.

Jedan od najlepših primera biblijskog humora možemo pronaći u Starozavetnim pričama. Na primer, kada je Bog obećao Avraamu i Sari da će imati sina, Sara se smejala, ne verujući da je to moguće, s obzirom na njihovu staros (1. Moj. 18). I u toj smešnoj situaciji, Bog je odgovorio kroz Isaka, čije ime znači “smeh”. Bog je, dakle, uneo humor u ozbiljan trenutak, podsećajući nas da ne smemo zaboraviti radost u našim životima.

Stari zavet koristi čak i sarkazam, kao oblik humorističkog izraza, kako bi se izložile ironije i slabosti ljudskih postupaka u odnosu na Božiju volju. Jedan od najpoznatijih primera sarkazma nalazi se u priči o proroku Iliji i prorocima Baalovim na planini Karmel (1. Car. 18). Ilija izaziva proroke Baalove na duhovni dvoboj da pokažu ko je istinski Bog. Nakon što su njihovi rituali propali, Ilija se koristi sarkastičnim pitanjima, poput: “Dozivajte jače, jer je možda na putovanju, ili spava, pa da ga probudite” (1. Car. 18, 27). Ovaj sarkastični ton ne samo da stavlja u prvi plan kontrast između istinitog Boga Izraela i lažnog božanstva Baala, već koristi humor kako bi pojačao poruku o Božijoj moći i neupitnoj prisutnosti. Kroz humor, Biblija ne samo da prikazuje kontraste između ljudskih slabosti i Božije moći, već učimo važnu lekciju o veri, poverenju, i smirenosti pred Božijom voljom.

Ono što često zaboravimo je da humor može biti veoma dubok i duhovan. Isus, iako često ozbiljan, nije bio stranac za humor. Pažljivim čitanjem Evanđelja može se primetiti da je humor, iako suptilan, prisutan u Hristovom govoru i postupcima. Ako se setimo Hristove priče o mladiću koji je pokušavao izvaditi trun iz oka svog brata, dok je imao balvan u svom oku, možemo samo zamisliti kako su se ljudi smejali. Isus koristi humor da bismo shvatili važnost samospoznaje. Takođe, ova hiperbola predstavlja apsurdnost sitničavosti i hipokrizije u ljudskom ponašanju. Koristeći ovu vrstu “preuveličane” slike, Isus ne samo da izaziva smeh, već izaziva unutrašnju refleksiju o tome kako često ignorišemo svoje vlastite greške dok kritikujemo druge.

Humor u Isusovom učenju takođe može biti shvaćen kao metoda za izazivanje paradoksa, što se postiže komedijom karaktera. Na primer, u Mateju 19, 24, Isus koristi komičnu sliku kada kaže: “Lakše je kamili da prođe kroz iglene uši nego bogatom da uđe u Božije carstvo.” Ovaj paradoksalni humor ukazuje na to da Bog ne favorizuje društvene norme i bogatstvo, nego je Božija milost dostupna svakom, bez obzira na društveni status.

Humor u učenju Isusa Hrista, iako suptilan i često neizgovoren, ima značajnu teološku funkciju. Kroz ironiju, sarkazam, hiperbolu i paradoks, Isus ne samo da pruža učenja koja su duboka i izazovna, već poziva ljude da preispitaju svoje stavove, vrednosti i ponašanja u svetlu Božije istine. Humor postaje alat za pomeranje granica ljudskih predubeđenja i pomaže u prepoznavanju onoga što je istinsko i vredno u Božijoj volji. U tom kontekstu, humor Isusa Hrista nije samo sredstva za podsticanje smeha, već i za osvešćivanje slušalaca o važnim moralnim, duhovnim i teološkim principima.

Humor, dakle, postaje sredstvo za smanjenje distance između sveta i Boga, stvarajući prostor za dublje razumevanje Božijeg poziva na ljubav, pravdu, milosrđe i unutrašnju promenu. Humor nije samo sredstvo za opuštanje, već i način da se povežemo sa našom verom na dubljem nivou. Kroz smeh možemo da se oslobodimo stresa, da se setimo Božje ljubavi, i da se podsetimo da je život dar, čak i u njegovim najtežim trenucima. Nema ništa loše u tome da se smejemo i da se zabavljamo, dok istovremeno čuvamo svoju veru i poštovanje prema Bogu.

Zato, draga braćo i sestre, neka nas humor podseća na Božju prisutnost i radost. Neka nas smeh ojača, otera strahove, i učini da se osećamo voljenima. I neka nas podstakne da se setimo da život u Hristu ne znači samo ozbiljnost, već i radost, smeh i ljubav prema onome što je Božije. Neka vas Bog blagoslovi, i neka vam ovaj Prvi April – dan humora, bude dan ispunjen smehom i radosti!

Hajde na kraju da se malo nasmejemo:

Eva: Adame, voliš li me?

Adam: Pa naravno, a koga bi drugog?

*

Taksista i sveštenik stigli u raj. Po dolasku taksista dobija OGROMNU rajsku vilu.

Kada je sveštenik ovo video, pomislio je: “Sigurno ako taksista dobije ogromnu vilu, ja ću dobiti nešto još veličanstvenije!”

Pa kada je došao red da primi nagradu, sveštenik je dobio garsonjeru.

Sveštenik je upitao: „Zašto taksista ima tako veličanstvenu vilu, a ja samo ovu garsonjeru?“

Anđeo je odgovorio, rekavši „Kada si ti propovedao, ljudi su u crkvi spavali. Međutim, kada je taksista vozio, ljudi su se molili.“