Novi zavet govori o dve faze spasenja koje su povezane, ali različite. Sledi kratko objašnjenje ovih dveju faza spasenja:
1. Šta je Bog učinio za čovečanstvo u Hristovoj svetoj istoriji – Vi u Hristu.
2. Šta Bog sada čini u verniku – Hristos u vama.
Ovo nisu dva jevanđelja, već dva različita aspekta spasenja [Jn. 15,4.5; Otk. 3,20]. U oba slučaja, Hristos je naša pravednost i oba čine suštinski deo hrišćanske poruke o spasenju [Rim. 8,9.10]. Prva faza se odnosi na objektivne činjenice jevanđelja (pripisana pravednost), dok se druga odnosi na subjektivno iskustvo spasenja (data pravednost).
Ove dve faze spasenja moraju biti jasno razdvojene kako bi se izbegla konfuzija između jevanđelja (onoga što spasava ili opravdava) i plodova jevanđelja (onoga što proizvodi sveti život ili posvećuje). Vi u Hristu je poruka jevanđelja i odnosi se na ono što je Bog već učinio za nas u Hristu, tj. na potpuno i završeno spasenje. Hristos u vama, s druge strane, odnosi se na hrišćanski život i predstavlja neprekidan proces, odnosno ono što Hristos neprestano čini u nama kroz Svog Duha [Gal. 5,22.23].
Istina i moralnost, znanje i delanje su različiti, ali neraskidivo povezani, poput korena drveta i njegovog ploda. Spasenje mora da se ispolji u ponašanju, a ponašanje mora da otelotvori spasenje. Istinsko opravdanje verom uvek proizvodi dela [Jak. 2,14-26]. Iz tog razloga Novi zavet uči da smo opravdani verom samo [Rim. 3,28; Gal. 2,16], ali da ćemo biti suđeni po delima [Mat. 7,21; 25,34-40; Jn. 5,28-30; Rim. 2,5-8; 2. Kor. 5,10], jer su dela dokaz opravdanja verom [Ef. 2,8-10; Jak. 2,20-22]. Samo kada se ove dve faze spasenja jasno razumeju, drže odvojeno, a ipak povezano, jevanđelje postaje sila Božija na spasenje.
Napomena: Fraza u Hristu (centralna tema Pavlove teologije) u Novom zavetu primenjuje se kako objektivno, tako i subjektivno. Ali mora se imati na umu da je subjektivno iskustvo uvek zasnovano na objektivnim činjenicama jevanđelja – onome što je ostvareno u svetoj istoriji Hrista [1. Kor. 3,11].
Osnovna istina motiva u Hristu jeste da je Bog ujedinio našu kolektivnu čovečnost, koja je zahtevala otkupljenje, sa Hristovom božanskom prirodom u ovaploćenju (čime ga je kvalifikovao da bude drugi Adam), a zatim je ponovo ispisao našu istoriju kroz život, smrt i vaskrsenje Svog Sina. Ovo je čovečanstvu dalo novi status u kome stojimo pravno opravdani, tj. izmireni s Bogom i prihvaćeni u Ljubljenom [1. Kor. 1,30; Ef. 1,3-6].
Verom ova istina pravnog opravdanja postaje delotvorna; stoga se naziva opravdanje verom (što je u potpunoj suprotnosti sa opravdanjem delima, vidi Rim. 9,30-33). Ovo dovodi do iskustva novog rođenja (Hristos u vama), koje se, zauzvrat, ispoljava svetim životom (tj. posvećenjem) – preslikanom Hristovom pravednošću u nama, plodovima opravdanja verom [Jn. 15,1-5].