ČINI se da reka i drvo predstavljaju suprotnosti.
Reku čine vode koje teku sa različitih mesta, mali izvor u brdima, udaljeno jezero, glečer koji se topi. Sve te vode i još hiljadu drugih zajedno doprinose žuborenju i snažnom vodenom toku, stvarajući mirne reke i brzake. Postepeno druge rečenice i druge reke se spajaju i iz mnogih nastaju jedna.
Drvo nastaje iz samo jedne semenke. Žir pada na zemlju: mali, osetljiv, sam. Počinje da klija i pušta korenje duboko u zemlju. Istovremeno izdanak raste i rpobija se prema svetlosti i vazduhu. Korenje se brzo širi u potrazi za hranom i vodom. Izdanak postaje stablo, u početku je to samo ravna stabljika, ali i ona brzo počinje da se grana. Hrast i kedar šire se u različitim pravcima. Čak i visoku, tanku topolu ne čini samo stablo. Reka nastaje tako što se mnoge vode spoje i postanu jedno. Drvo raste tako što jedno stablo daje mnoge grane.
Potrebne su nam obe ove sliek da bismo razumeli šta predstvlja crkva.
Crkva je poput reke. Apostol Jovan u poslednjoj knjizi Svetog pisma vidi veliki broj ljudi iz svakog kolena, jezika, plemen ai naroda kako udružuju svoje glasove u pesmi hvale. Poput reke, svi su oni sa različitih mesta, ali su sada svoje rezličite rečenice spojili u jednu reku. Sliak reke snažno nas podseća da iako se Crkva sstoji od ljudi koji potiču iz različitih sredina, ini ipak pripadaju jedno drugom i trebalo bi da budu deo iste snažne struje, idući u istom pravcu. Raznolikost stvara jedinstvo.
Međutim, u isto vreme, crkva je i kao drvo. Jedna jedina semenka, sam Isus, posejana je u zemlji i iz nje je izraslo zadivljujuće drvo. Grane su se razgranale u svim pravcima, neke prma nebu, neke prema zemlji, neke preko susednih zidova. Dok gledamo u razgranatu krošnju teško nam je da poverujemo da su to sve grane jednog stabla. Ali jesu. Jedinstvo stvara raznolikost.
U poslednjem poglavlju Svetoga pisma, u kome su u izuzetnoj slici novog Jerusalima reka i drveće prikazani zajedno, reka teče iz jednog izvora a na drveću raste lišće koje ima isceliteljsku moć. Ovo će nam pomoći da shvatimo šta hrišćani podrazumevaju pod crkvom – Božiji narod, Hristovo telo, Hristovu nevestu, Božiji dom, kao i parenoliko mnoštvo ljudi koji se u određeo vreme sastaju u istoj zgradi pored puta. Šta je to Crkva? Ko joj pripada i na koji način? Kakva je svhra Crkve?
Crkva je jedinstvena multietnička porodica koju je Bog Stvoritelja obećao Avramu. Ona je nastala kroz izrailjskog Mesiju, isusa, data joj je sila od strane Svetoga Duha i dat joj je zadatak da čitavom svetu odnese vest, koja ima silu da menja, o Božijem planu spasenja i NjEgovoj pravdi. Crkva je jedna veliak reka koju čine desetine hiljada raštrkanih pritoka. Crkva je razgranato drvo koje je Bog zasadio kada je pozvao Avrama: drvo čije stablo predstavlja Isusa, a njegove mnogobrojne grane, grančice i lišće milione hrišćana i hrišćanskih zajednica širom sveta.
Pavle je na još jedan način iskazao ovu istu ideju nazivajući crkvu ‘Hristovim telom’, telom u kome je svaki pojedinac, svaka zajednica, ud ili organ tog tela. ‘Telo’ niej samo slika jedinstva u raznolikosti, to je način da se istakne da je crkva pozvana da uradi Hristov posao, da bude oruđe u Njegovim rukama u svetu i u korist sveta.
Crkva postoji zbog onoga što ponekad nazivamo ‘misija’ a to je da objavimo svetu da je Isus Gospod. Ovo je ‘Radosna vest’ koja, kada se širi, menja ljude i društva. Bog namerava da stvari postavi na njihovo pravo mesto, jer je kroz Isusa pokrenuo ovaj plan spasenja. Oni koji pripadaju Isusu pozvani su da u sili Svetoga Duha budu oruđa u ostvarivanju tog cilja da stvari budu postavljene na ljihovo pravo mesto. Reč ‘misija’ potiče od latinske reči koja znači ‘poslat’. Kao što Otac posla Mene i Ja šaljem vas. (Jovan 20,21)