„Istina, ma koliko ružna bila, uvek je uzbudljiva i lepa za onog ko za njom traga.“

– Herkul Poaro (Agata Kristi)

Dragi prijatelji,

Danas želim da govorimo o jednom od najdubljih unutrašnjih poziva koje čovek može osetiti – pozivu da otkrije istinu. Ne onu površnu, lakše svarljivu, uglađenu istinu, već onu istinu koja zna da boli. Istinu koja ruši iluzije. Koja čupa korenje samoprevare i tera nas da se suočimo – sa sobom, sa svetom, sa drugima.

Zašto bi iko želeo da traži nešto što može biti ružno, neprijatno, bolno?

Zato što je istina živa.

Zato što se u susretu sa njom dešava ono što nazivamo buđenjem.

I zato što je, kako Herkul Poaro kaže, „uzbudljiva i lepa“ za onog ko je istinski traži.

1. Istina nije komforna, ali je oslobađajuća

Kada tragamo za istinom – o nekoj situaciji, o sebi, o svetu – često dolazimo do spoznaja koje nam ne prijaju. Možda otkrijemo da nismo bili u pravu. Da smo povredili nekog. Da je ono što smo smatrali sigurnim – lažno. Ali baš tu počinje sloboda.

Jer dok god živimo u laži – makar i nesvesno – mi smo zatočenici.

Zatočenici slike o sebi, iluzija o drugima, fantazija o životu.

Istina nas možda zaboli, ali nas više ne drži vezane.

2. Ljudi koji tragaju za istinom biraju hrabrost umesto komfora

Da bismo voleli istinu, moramo biti spremni da se suočimo s njom. To nije lako. To je čin hrabrosti.

Zato oni koji tragaju za istinom nisu nužno najinteligentniji, najobrazovaniji, najuspešniji – ali jesu među najhrabrijima. Jer su izabrali da vide, umesto da ostanu slepi.

U svetu u kojem se sve vrti oko utisaka, reklama, slika, PR-a i društvenih mreža – istina je čin pobune. Traganje za njom je čin integriteta.

3. Istina ima svoju estetiku

Čak i kada je bolna, istina ima neku posebnu lepotu.

Zato je pesnici traže, filozofi je razotkrivaju, detektivi – poput Poaroa – rekonstruišu, a duhovni tragaoci joj se klanjaju.

Zašto?

Zato što istina ima koherentnost, strukturu, autentičnost.

U njoj postoji harmonija koja se ne da lažirati.

Ona nam pomaže da u haosu života pronađemo tačke orijentacije.

4. Šta dobijamo kada se usudimo da tragamo za istinom?

Duboko samopouzdanje, jer znamo da stojimo na čvrstom tlu.

Unutrašnji mir, jer više ne moramo da se trudimo da održavamo iluzije.

Pravu povezanost s drugima, jer veza zasnovana na istini traje.

Mogućnost promene, jer se ništa suštinski ne menja dok se istina ne prizna.

5. Kako da postanemo tragaoci za istinom?

1. Pitamo se iskreno: Šta je stvarno? A šta bih voleo da bude stvarno?

2. Slušamo druge sa otvorenošću, posebno kada nas kritikuju – istina zna da dolazi i u neugodnim oblicima.

3. Budemo spremni da menjamo mišljenje.

4. Dajemo sebi dozvolu da ne znamo sve – jer traganje za istinom je proces.

5. Negujemo vernost istini više nego vernost slici o sebi.

Zaključak: Lepota istine je u tome što nas čini živima

Oni koji tragaju za istinom ne biraju lakši put. Ali biraju put koji vodi do slobode. Do autentičnosti. Do života u kojem nismo glumci u tuđem scenariju, već stvarni ljudi, sa stvarnim osećanjima, u stvarnom svetu.

Istina je možda ponekad ružna, ali nikada nije prazna.

Ona nosi dah stvarnosti, a stvarnost – koliko god bila surova – uvek je plodonosna.

Zato budimo hrabri da je tražimo.

I kad je pronađemo – neka nas ne uplaši, nego oslobodi.

Jer samo tada možemo reći da živimo istine, a ne priče o životu.