24. nedjelja kroz godinu b

 

 

Izaija 50, 5-9; Psalam 116, 1-9; Jakov 2, 14-18; Marko 8, 27-35

 

 

 

 

 

Naš Gospodin Isus Krist uvijek je ostao vjeran svome poslanju koje je primio od svoga nebeskog Oca. Bilo da su ga ljudi slavili ili odbacivali, ismijavali ili progonili: on je išao i naviještao radosnu vijest o dolasku Božjeg kraljevstva i oproštenju grijeha.

 

 

 

U današnjem evanđelju apostol Petar jasno prepoznaje tko je Isus. U skladu s obećanjima proroka, Petar priznaje Isusa kao dolazećeg Spasitelja i Otkupitelja. Tako Petar pun radosti i nadahnuća ispovijeda: “Ti si Mesija (Krist), Sin Boga Živoga!”.

 

 

 

No taj isti Petar je u svojoj ljudskoj slabosti i grešnosti odmah zatim krivo razumio Božji plan, a kasnije je i tri puta zatajio Gospodina.

 

 

 

Za Petra istinski problem predstavlja Krist koji trpi i umire na križu. Šimun Petar je imao krivu sliku o Kristu: on treba biti moćni kralj, politički osloboditelj Židovskog naroda. No na iznenađenje učenika, Isus odbacuje takva očekivanja. Jasno daje do znanja, da on kao “Sin čovječji” mora ići putem patnje, da će “biti ubijen, ali će nakon tri dana ustati.”

 

 

 

Petar nije mogao razumjeti tako nešto. On takve Isusove izjave odbacuje i želi ga na sve moguće spriječiti, da mu se takvo što dogodi.

 

 

 

Petar je mislio dobro. Iskreno je rekao što mu je na srcu, ali ipak, to je bilo krivo. Grubost kojom je Isus ukorio Petra nas šokira: “Nosi se od mene sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!”

 

 

 

Isus želi upozoriti da se ovdje Petar postavlja kao prepreka njegovom božanskom poslanju. Petar je to kasnije shvatio, nakon što je Isus Krist umro na križu i uskrsnuo. Tada je vjerno i bez straha priznao da je Isus morao ići tim putem. Da je Božji Sin Jedinorođenac postao čovjekom i za spasenje svijeta umro na križu.

 

 

 

Nadalje, ne zvuči li čudno kad Isus kaže svojim učenicima a time i nama: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga”?

 

 

 

Život je zapravo prolazan i kratak! Ali mi imamo tendenciju da se odnosimo prema životu, a time i jedni prema drugima kao da ćemo živjeti zauvijek. Što sve ljudi čine jedni drugima ne bi li stekli položaj moć, novac i materijalna dobra? Ne bi li bilo po njihovom.

 

 

 

I sve zemaljske stvari su prolazne! Što sve ljudi čine jedni drugima u ime ideologije, rase, nacije ili države?

 

 

 

Nije li naš današnji životni stil upravo usmjeren na to da učinimo nešto od svoga života? Da budemo važni i uspješni! Ne govori li se danas pretežno o samoostvarenju i samospoznaji? O zdravoj sebičnosti! Ne poznajemo li svi mi savjete poput: “Misli prvenstveno na samoga sebe, jer i drugi misle samo na sebe”.

 

 

 

Kakva je onda tajna života poput onoga Majke Tereze čiji smo spomendan obilježili 5. rujna (prošle nedjelje)?

 

 

 

Logika evanđelja protivi se davanju prednosti cilju kakav nam sekularni svijet nudi. Što nam god savjeti svijeta nudili, ipak, nema nikakvog samootkupljenja! Ne možemo sami sebe otkupiti. Tko misli, da samoga sebe može spasiti u zabludi je. Ne možemo sačuvati ni goli život i ne znamo kad će nam doći smrtni čas. A i ovom svijetu i Svemiru će doći kraj.

 

 

 

Neko vrijeme bi se nekome moglo činiti, kao da bi mogao sačuvati svoj život. Pogotovo dok smo mladi. Možda smo uspješni u karijeri, imamo dobre prihode, i sve nam dobro klapa. Ipak, ako samo u sebe vjerujemo, ako nas to drži u zabludi da ćemo spasiti život, da živimo kao da ćemo živjeti zauvijek, gradimo na pijesku!

 

 

 

Svi ćemo jednoga dana Bogu položiti račun kako smo živjeli i za svoje grijehe. Zato trebamo Otkupitelja i Spasitelja Isusa Krista. Prihvatiti Isusa kao Spasitelja znači za cilj imati ljubiti Boga i bližnje, i obrnuto, težiti ka ljubavi znači da prihvaćamo Isusa kao Gospodina i Spasitelja.

 

 

 

Taj Isus kao da nam želi poručiti: Tko želi doći do sreće i sigurnosti života samo vlastitim snagama, taj u konačnici neće ništa posjedovati, nego će još izgubiti ono što je imao. Tko naprotiv uviđa da treba Spasitelja i Otkupitelja, u svemu vjeruje Bogu i zbog Isusa svoju vlastitu korist stavlja u drugi plan, taj će naći onaj puni, pravi i blaženi vječni život. On je ovdje na zemlji u početku skriven, ali postoji u Božjoj slavi.

 

 

 

Isus Krist kao, Gospodin i učitelj, pokazuje svojim učenicima kraljevski put samoodricanja. Unutrašnja tajna ovoga puta je ljubav. Jer samo je ljubav sposobna, u punoj slobodi odreći se svoga vlastitog i predati se ljubljenoj osobi. Tko stvarno želi biti Isusov učenik, taj se prepušta, ne svojoj snazi, već u pouzdanju u snagu Božje ljubavi, koja nas čini sposobnima, da iziđemo iz sebe.

 

 

 

Ništa nije izgubljeno od onoga što darujemo Bogu. Naprotiv, sve prokockava i gubi onaj koji uvijek misli samo na sebe te misli da može tako spasiti svoj život.

 

 

 

Upravo tim putem ljubavi i samoodricanja išao je sam Isus. Njegovi učenici – uključivši Petra – još su bili zaokupljeni ovim svijetom, ali njihove svjetovne nade će se izjaloviti. No to nije konačno: Isus će treći dan ustati od mrtvih!

 

 

 

Za učenike je to bio dug i bolan proces učenja, da vječne istine usvoje u svom životu. Bog ih je u pedagogiji ljubavi postupno uvodio u tajnu vječnosti koju je Isus naviještao. Oni su se najprije grozili križa, a kasnije su ga zavoljeli. Najprije su se bojali i razbježali od njega, ali uskrsli Krist ih je ponovno okupio i učinio ih živim kamenjem svoje Crkve.

 

 

 

Ne plašimo li se i mi pred Gospodinovim riječima? Ne osjećamo li nelagodu, pa i sumnju? Sigurno, mi smo slabi i grješni. Ipak nam je dovoljna Božja milost i tješi nas njegovo obećanje. Za razliku od svijeta, živjeti trebamo pouzdanjem u Božju snagu, a ne vlastitu.

 

 

 

Bog je onaj koji je prvo ljubio nas i dao nam svog Sina. Ide se za tim da u ljubavi Kristovoj nadvladamo egoizam. Tako povjeravamo Bogu naš život i ne trebamo se bojati da ćemo lošije proći. Isus kaže: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.”

 

 

 

Za svakoga od nas postoji dobar put na kojemu možemo slijediti Isusa Krista u predanju naše ljubavi. To znači da budemo tu za naše bližnje koji trebaju našu potporu i pomoć. Isto tako, po Kristovoj milost imamo udjela u spasenju i otkupljenju i sa svima svetima nalazimo vječnu radost kod Boga.

Jasmin KOSO

Sveštenik