Ima nešto neobično nežno u poslanici Svetog apostola Pavla Filipljanima; obeležena je u celini onim što bismo mogli nazvati bratskim osećanjima. Takođe, nalazimo da od njih prima podršku, a ne iz drugih Crkava. „Jer i u Solun i jednom i drugom poslaste mi u potrebu moju.“(Filipljanima 4, 16) Nalazimo izveštaj u Delima apostolskim o njegovom boravku sa njima; s njima je u subotu izašao iz grada kraj reke i seo i učio ih. Bili su svedoci njegovog premlaćivanja i ubacivanja sa Silom u zatvor. Kakva je nežna sećanja morao imati na njih u svim svojim bolnim putovanjima; svog prvog i ranog boravka s njima; njihovog prvog poznanja i ljubavi prema Hristu, tog buđenja duše prema stvarima večnim poput prvih jutarnjih zraka; kakva simpatija u njihovim međusobnim nevoljama i iskušenjima; kakva ljubav i radost zbog njihovih zajedničkih izbavljenja, kao kad je anđeo otvorio vrata zatvora. Njemu su zaista drage morale biti sve misli o voljenim Filipljanima, poput osmeha i suza novorođenčeta majci koja je toliko podnela za to. Kakve nade, kakvo zajedništvo molitava! Sve ovo je izraženo u otvaranju ove poslanice.

„Zahvaljujem Bogu svom kad se god opomenem. Svagda u svakoj molitvi svojoj za sve vas s radošću moleći se,što vi postadoste zajedničari u jevanđelju, od prvog dana i do danas; Uzdajući se u ovo isto da će Onaj koji je počeo dobro delo u vama dovršiti ga tja do dana Isusa Hrista. Kao što je pravo da ja ovo mislim za sve vas, jer vas imam u srcu u okovima svojim i u odgovoru i potvrđivanju jevanđelja, kao sve zajedničare sa mnom u blagodati. Jer Bog mi je svedok da vas ljubim ljubavlju Isusa Hrista“(Filipljanima 1, 3-8).
Blaženi Pavle, stranac i zarobljenik u velikom neznabožačkom Rimu… Srca drugih ljudi u takvom trenutku, kada će patiti i umreti, okrenuće se svom domu; ali na zemlji Pavle nije imao dom, već u srcima ove svoje prve dece u veri, lepo njegovo stado kraj mirnih voda. Svetlost anđela u ponoćnom zatvoru u Filipima nije bila tako mirna i svetla kao ljubav koja diše kroz ovu slatku i božansku poslanicu. Laki su bili lanci i olakšale su patnje kad je molitva sve više vezivala u nežnim milosrđima Isusa Hrista za predmete brige i ljubavi sa takvom nadom i odmorom. I ovde možemo primetiti, ta usrdna molitva za spas drugih ispunjava nas dobrom nadom da će oni biti spašeni, što može objasniti to jako poverenje u njihovu konačnu istrajnost koje nadahnuti apostol ovde izražava usred svojih molitvi i čežnje i zahvalnosti.
Ova Božanska ljubav braće ujedinjene zajedno u Hristu dobro se upoređuje sa zlatnim lančićem spuštenim sa samog prestola Božijeg; jer ne samo da sve više vezuje jedno za drugo, već i istovremeno podiže i sve više vuče prema Nebu. Tako su ovi ljubazni Filipljani svojim svetovnim sredstvima i svojim simpatijama i molitvama pomagali svetom Pavlu i tako postajali „učesnici“ njegove „blagodati“, a on je istovremeno, svojim zalaganjem, povećavao u njima sve više svaki duhovni blagoslov. Jer tako nastavlja, nakon što je pozvao Boga kao svedoka svoje naklonosti prema njima:
I ovo se molim, da vaša ljubav još više obiluje znanjem i svim sudom: da odobravate izvrsne stvari, da budete iskreni i bez uvrede do Hristovog dana: ispunjeni plodovima pravednosti, koje su od Isusa Hrista, na slavu Božiju. Ove poslednje reči „plodova Isusa Hrista u slavu Božijoj“ su čak kao što je i sam Gospod rekao u onim svojim poslednjim govorima, odlazeći od svojih učenika, „Onaj koji prebiva u Meni i ja u njemu, taj isto donosi mnogo ploda “. I opet, „u ovome se proslavio Otac moj, da donosite mnogo ploda“.
I ta bratska ljubav jednih prema drugima od njih koji se nalaze u Hristu, ovo rađanje mnogo ploda u međusobnoj naklonosti i praštanju, zbog Hristove ljubavi, nigde nije izneto na upečatljiviji način nego u paraboli iz današnjem Jevanđelja po Mateju …..
(Velečasni Zoran Minić)

Molitva dana

Svemogući Oče,
čija je volja da obnovi sve stvari
u Tvom voljenom Sinu, Caru svih:
upravljaj srcima i umovima onih koji su na vlasti,
i dovedi porodice svih naroda,
podeljenih i sukobljenih silom greha,
da se povinuju Tvojoj pravednoj i nežnoj vladavini;
koji je živ i vlada sa tobom,
u jedinstvu Svetog Duha,
jedan Bog, sada i zauvek.
Amin.

Čitanja:
– Filipljanima 1, 3-11
– Matej 18, 21-35