Prva nedelja nakon Bogojavljanja – Krštenje Gospodnj

 

Današnje Jevanđelje, u kome se naš Gospod jednom pojavljuje pred nama kao dete, toliko je puno života i pouka, da bismo mogli čitavu Poslanicu razmatrati u vezi s njom, kao da nas poziva na istu detinju ljubavnu poslušnost; da bismo se, ispunjavajući svu hrišćansku pravednost, mogli naći u Njemu kao sinovi Božiji, održati istinsku Pashu i poći sa Božanskim detetom u Jerusalim koji je gore, a to je Majka svih nas.

Sveti Pavle je u ovoj Poslanici Rimljanima dugo, na neistraživom bogatstvu i dobroti Božijoj kalemio neznabošce u drvo Izraela, čime su postali učesnici svih Božjih obećanja datim Jevrejima iz davnina; koje on sažima ovim pozivom: Molim vas, dakle, braćo, milosti Božije radi, da date telesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo.I ne vladajte se prema ovome veku, nego se promenite obnovljenjem uma svog, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija. Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je među vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smernosti kao što je kome Bog udelio meru vere. Jer kao u jednom telu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao, tako smo mnogi jedno telo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugom.A imamo različite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po meri vere; Ako li službu, neka služi; ako je učitelj, neka uči; Ako je tešitelj, neka teši; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji čini milost neka čini s dobrom voljom. Ljubav da ne bude lažna. Mrzeći na zlo držite se dobra.

I ne prilagođavajte se ovom svetu; ne budite poput doba oko vas u kome živite, čija moda propada i prolazi; ali budite preobraženi, neka se u vama događa neprestana promena obnavljanjem vašeg uma, novim srcem, novim raspoloženjima i novim načinima, kao što je u skladu sa novim čovekom i novim rođenjem u Hristu, da biste dokazali šta je ta dobra, prihvatljiva i savršena volja Božija. „Da biste dokazali“,  znači utvrditi stavljanjem u dokaz; kroz poslušnost ljudi saznaju šta je Bogu ugodno, kako kaže naš Gospod, „ako izvršite volju, znaćete za nauku“. I sveti Pavle više puta koristi ovu reč u istom značenju. Tako ćete, kaže se u Poslanici, obnavljanjem svojih umova naučiti ono što je dobro, Bogu ugodno i savršeno. Stara žrtvovanja nisu bila takva, već senke dobrih stvari koje dolaze, ali telo je Hristovo. On je jedino dobro, jedna savršena Žrtva, i takvi su oni koji će se po veri naći u Njemu, savršeni kao što je i On savršen, utoliko što je njihova stara priroda sahranjena i mrtva, za njih je poznat samo Bog kao da živi njihov život u Hristu.

Jer kažem, dodaje Apostol, po blagodati koja mi je data, svakom čoveku koji je među vama, da ne misli o sebi više nego što bi trebalo da misli. Neposredno pre je govorio o tome da je obnovljen i preobražen u mislima, a takva novost Duha uvek je povezana sa poniznošću, kao što i sam naš Gospod kaže, „Ako se ne obratite i ne postanete kao deca, nećete ući u Carstvo Nebesko; ‘i „Ko se ponizi kao ovo malo dete, taj je najveći u Carstvu Nebeskom“.

Ne biti gord, ponosit, već, dodaje sveti Pavle, trezno razmišljati onako kako je Bog svakom čoveku odredio meru vere; to jest da sve što imamo smatramo Božjim darom prema onoj meri kojom On postupa sa svakim. Jer kao što imamo mnogo udova u jednom telu, a svi udovi nemaju istu funkciju; tako da smo mi, kao mnogi, jedno telo u Hristu. Sveti Zlatoust to objašnjava: „Zašto visoko misliš o sebi? Nismo li svi jedno telo, i veliko i malo? Zašto se odvajaš i sramotiš svog brata? Jer kako je on deo tebe, tako si i ti deo njega “.

Neka niko ne misli visoko o sebi, jer smo svi delovi jedni drugima; i tada se sama bratska ljubav stapa  u ljubavi Božijoj. Jer svi smo mi jedno telo, kaže on, a to telo je Hristos.

Tako u Hristu svako hrišćansko učenje mora započeti i završiti; On je sam prava Pasha i Jagnje koje se prinosi; samo u Njemu je sva razumna služba i sinovsko poslušanje. On je novi Čovek za Koga ćemo se transformisati iz dana u dan, obnavljanjem našeg uma. Kao delovi Njegovog tela, kao udovi Njega, treba da se učimo poniznosti i ljubavi jedni prema drugima; u Njemu treba da radimo oko posla našeg Oca i u Njegovoj kući. On je sam to malo dete prema Čijem obrascu treba da se ponizimo.

Tako se može naći poslanica dana koja se na vrlo lep način povezuje sa Jevanđeljem; jer gde se o ovoj poniznosti može bolje učiti; iz čega sve to proizilazi, već iz primera ovog božanskog Deteta, koje je istovremeno i najniže i najposlušnije među decom, i Gospod i Car nebeski? Iz kojeg drugog izvora Najviši Anđeli koji vide Njegovo lice na Nebu, uče ovu lekciju svetog milosrđa, da, kao što kaže naš Gospod, bde nad Njegovim mališanima na zemlji? Nesumnjivo je kad vide da je njihov vlastiti Gospod i Gospodar zadovoljan time što se ponizio i postao malo dete; Sam je predavao anđelima i ljudima ovu lekciju, dok se sam podvrgavao da ga uče jevrejski lekari u hramu.

Tako nam se čini da nam poslanica i jevanđelje podučavaju jednu živu lekciju i prelepim prelaskom iz jedne u drugu. Naš Gospod sa dvanaest godina ispunjavao je svu pravnu pravednost, prisutnu u Jerusalimu i u Hramu, podvrgavajući se lekarima zakona, postavljajući nam onaj savršeni obrazac poslušnosti, kroz koji ćemo se verom pridružiti Njemu , u Njemu ćemo održati Pashu, prineti prihvatljivu žrtvu; poklonićemo mu se u duhu i istini, u onom boljem hramu koji je Njegova Crkva; pratićemo Jagnje kamo god da ide i naći ćemo se napokon u onom Svetom gradu, novom Jerusalimu o kome govori sveti Jovan, u kome se ne vidi hram, „jer je Gospod Bog Svemogući i Jagnje hram njegov“. „A narodi“, slaveći istinsko bogojavljenje, „hodaju u svetlosti“ tog Grada .

 

(Velečasni Zoran Minić)

 

 

 

Molitva dana

*

Večni Oče,

koji Si na Isusovom krštenju

Njemu otkrio da je On tvoj Sin,

pomazujući ga Duhom Svetim:

daj nama koji smo se ponovo rodili vodom i Duhom,

da budemo verni svom pozivu kao Tvoja usvojena deca;

kroz Isusa Hrista, Tvoga Sina, našeg Gospoda,

ko je živ i caruje s tobom,

u jedinstvu Svetog Duha,

jedan Bog, sada i zauvek.

Amin.

 

 

Čitanja:

–             Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima  12, 1-5

–             Sveto Jevanđelje po Luki  2, 41-52