Nedelja pre Adventa ili nedelja Hrista Cara

 

“Dođi i vidi”

 

Ovaj dan zaključuje tok Sinovog života u nama – „Gospod, naša pravda“ – i vraća nas na početak puta kojim on hodi za nas – „Evo Jagnjeta Božijeg“. Hristova pravednost, ispravno uređenje naše ljubavi i naših života, je ono što smo tražili tokom dugog perioda nedeljeTrojstva. Ali put kojim on hodi za nas je put krsta, put žrtve. To je put na koji putujemo sa Njim u svetkovini vere od Adventa do Trojstva.

 

To vreme nagoveštava prilike obnove – obnove ljubavi, ponovnog buđenja želje duše za svetim stvarima, božanskog pokretanja naše volje. Dolazimo do Hristovog dolaska. Advent je vreme Božjeg otkrivenja, kretanja Reči i Sina Božijeg prema nama radi našeg saznanja. “Dođi i vidi”.

 

U Jevanđelju po svetom Jovanu, ovo je Isusova prva izjava. Dolazi kao odgovor na pitanje učenika na njegovu prvu jevanđeosku izjavu, pitanje koje on postavlja njima i nama: „Šta tražite?“ (Šta mi želimo?). Oni odgovaraju pitanjem koje ima dvostruki značaj: „Rabi (što znači Učitelju), gde si odseo?“ Ovde nije reč o praznoj radoznalosti. Govori o čežnji naših srca i žudnji našeg uma. Govori o probuđenoj želji duše za Bogom. Ali kako je pitanje dvojako? Kome je upućeno i šta se pita nam daju odgovor.

 

„Rabin – Učitelj“. Oni identifikuju Isusa kao Učitelja, onoga koji može da ih pouči, prosvetli razumevanjem koje traže, ali koje nemaju. Oni traže da znaju. Da znaju šta? Da li je to informacija? Tražite da saznate mnoštvo detalja o bezbroj stvari? “Bog je u detaljima”, obično se kaže. Naravno, ali on nije ti detalji. Bog se ne može svesti na listu sa podacima ili u memorijski čip računara. „Gde je znanje koje smo izgubili u informacijama?“ T.S. Eliot pita, izgubljeno znanje o Bogu nije pronađeno u detaljima, u žurbi i gužvi užurbanih i neurednih života.

 

Jer u takvim stvarima nema zadovoljstva; nema istinskog traženja tamo gde nema želje za istinskim pronalaskom. Ne. Oni traže više od informacija. I mi moramo. Oni traže razumevanje od kojeg zavise sva naša istraživanja i sva naša dela. Oni traže razlog i uzrok svih stvari, znanje o tome šta jeste, šta ostaje i šta će biti. I mi moramo.

 

Oni traže razumevanje Božje volje i namere. Oni traže Njegovu trajnu Reč usred sveta koji se menja. Zašto? Jer ništa drugo ne vredi živeti i živeli bi sa saznanjem te istine. I tako pitaju: „Rabi, gde si odseo?“ Oni bi ostali sa Njim koji bi prosvetlio njihove umove prema želji njihovog srca. Oni traže Mesiju, obećanog Božijeg pomazanika, ali će Hristos biti više od Mesije koga traže. Jer Božije otkrivenje samoga Sebe ne znači toliko snižavanje Boga nama, koliko podizanje nas ka Bogu, dakle „dođi i vidi“. On je došao kod nas da bismo mi došli k Njemu.

 

Ali naše traženje nije samo naše viđenje. Isusovo pitanje nastoji da izvuče njihovu pravu nameru, njihovu istinsku želju i ono što se zaista žele. Traže ono što nemaju. Oni traže ono što je izvan njih. Takvo traženje pokazuje otvorenost za Božju Reč, za mogućnosti božanskog prosvetljenja. Kao takva ona pripada Otkrivenju, onome što dolazi od Boga čoveku, što nikako ne bismo mogli da izmislimo. Otkrivenje, a ne naše traženje, je premisa našeg viđenja. „U tvojoj svetlosti, videćemo svetlost“. Ne možemo dostići Boga samo svojim traženjem.

 

Nema sumnje da su naši životi – životi traženja, želje da znamo, da imamo i da uživamo. Ali prema sopstvenom svetlu, prema svetlosti sopstvenih iskustava, mi smo samo tama. Znati to i ne prepuštati se tome, već umesto toga tražiti svetlost koja sija u tami, znači biti otvoren za Božje Otkrivenje.

„Pokaži nam svetlost lica Tvoga i bićemo zdravi“, viče psalmista i gle, „Isus se okrenuo i video ih“. Naše prosvetljenje zavisi od Božijeg Otkrivenja, njegovog okretanja prema nama, Njegovog viđenja u svetlu Njegovog božanskog saznanja. Njegovo kretanje prema nama projavljuje Njegovu božansku svetlost i čini nas zajedničarima večnosti, sada u prosvetljenju blagodati, a zatim u viziji slave.

 

Mi smo svetlost samo u svetlosti Hristovoj. Pozvani smo da „dođemo i vidimo“ jer ta svetlost koja je Hristos dolazi k nama u tami naših neizvesnosti i strahova. To nije puka munja koja dolazi i odlazi u trenu; više je kao svetionik stalnog i bezbednog svetla, istovremeno upozorenje i vodič. Naša vera će se produbiti do razumevanja ako se posvetimo Njegovom otkrivenju i dozvolimo Učitelju da nas poučava o istini o Sebi i istini nas samih u svetlosti Svoje blagodati. On dolazi da nas uči. I zato, zaista, zavapimo, „Ravi-Učitelju“, ali još više, „dođimo da vidimo“, ovog Adventa i zauvek.

 

“Dođi i vidi”

 

vlč. Zoran Minić

 

Molitva dana

 

*

 

Svemogući Bože,

podari nam milost da odbacimo dela tame

i da obučemo oklop svetlosti,

sada u vreme ovog smrtnog života,

u kome je Tvoj Sin Isus Hristos došao k nama u velikoj poniznosti;

da se poslednjeg dana,

kad će opet doći u Svom veličanstvu

da sudi živima i mrtvima,

možemo uzdići do besmrtnog života;

preko Njega koji je živ i caruje sa Tobom,

u jedinstvu Svetog Duha,

jedan Bog, sada i zauvek.

Amin

 

Čitanja:

– Jeremija 23, 5-8

– Jovan 5, 6-14